Činjeničnu provjeru Glenna Kesslera objavljenu u Washington Postu donosimo u hrvatskom prijevodu Ivora Fuke

„Zapamtite, Iran ne smije imati nuklearno oružje. Vrlo jednostavno. Ne treba previše ulaziti u detalje. Jednostavno ne smiju imati nuklearno oružje.“ - predsjednik Donald Trump u obraćanju novinarima, 17. lipnja 2025. godine.

„Iranski čelnici trebaju razumjeti da nemam politiku obuzdavanja; moja je politika spriječiti Iran da dođe do nuklearnog oružja.“ - predsjednik Barack Obama u govoru na Američko-izraelskom odboru za javna pitanja (AIPAC), 4. ožujka 2012. godine.

„Vjerujem da oni žele imati sposobnost i znanje kako bi mogli proizvesti nuklearno oružje. I znam da je u interesu svijeta da ih se u tome spriječi.“ - predsjednik George W. Bush u obraćanju novinarima, 17. listopada 2007. godine.

Otkako je 2002. godine prvi put otkriven iranski program obogaćivanja uranija, američki predsjednici dosljedno ponavljaju kako su odlučni spriječiti Iran u izgradnji nuklearnog oružja. Iran je zemlja potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) još od 1970. godine, čime se obvezao da, kao zemlja bez nuklearnog oružja, neće pokušati pribaviti takvo oružje te da će pristati na redovite međunarodne inspekcije. No i šah Mohammad Reza Pahlavi, prije nego što je svrgnut Iranskom revolucijom 1979. godine, također se protivio američkim pokušajima da se ograniče njegove nuklearne ambicije. Američki dužnosnici sumnjali su da želi razviti bombu. Samo pet godina nakon njegova pada, Islamska Republika pokrenula je tajni program za proizvodnju fisijskog materijala koji se može koristiti i u nuklearnim elektranama i za izradu nuklearnog oružja.

Otkrivanje iranskog programa dovelo je do dugotrajnog nadmudrivanja u vidu pregovora i inspekcija, koje su kulminirale međunarodnim sporazumom iz 2015. godine, predvođenim Sjedinjenim Američkim Državama. Tim je sporazumom Iranu trajno zabranjeno stjecanje nuklearnog oružja. Iran se također obvezao na određena ograničenja i dodatni nadzor – bez vremenskog ograničenja. Kao i mnogi složeni pregovori, sporazum je bio kritiziran kao nedostatan (posebno od strane Izraela). Godine 2018. predsjednik Donald Trump povukao je SAD iz sporazuma i ustvrdio da će ispregovarati bolji.

On to nikada nije učinio – i evo nas danas: u subotu je Trump naredio američkim snagama da bombardiraju iranska nuklearna postrojenja, čime se de facto pridružio izraelskom napadu na iranska nuklearna postrojenja i znanstvenike.

Međutim, ova lekcija iz povijesti ne odnosi se na iranski program. Ona se odnosi na izraelski nuklearni program – i na to kako je i Jeruzalem obmanjivao američke dužnosnike u vezi sa svojim namjerama. Ako je Iran i slijedio priručnik o nuklearnoj obmani, onda ga je napisao Izrael.

Prema procjeni istraživača iz Američke federacije znanstvenika iz 2021. godine, vjerovalo se da Izrael posjeduje 90 nuklearnih bojevih glava koje može isporučiti zrakoplovima, balističkim projektilima s kopna i vjerojatno krstarećim projektilima s mora.

David Ben-Gurion, prvi izraelski premijer, odlučio je sredinom 1950-ih da Izrael treba nuklearno oružje kao osiguranje od svojih arapskih susjeda. Tijekom 1950-ih i 1960-ih Izrael je u tajnosti pribavio tehnologiju i materijale za izgradnju nuklearnog oružja, često dovodeći u zabludu vladu Sjedinjenih Američkih Država (i druge vlade) o svojim namjerama.

Nakon Sueske krize 1956. godine, koju je potaknulo egipatsko zatvaranje Sueskog kanala, francuski su dužnosnici, prema podacima Židovske virtualne knjižnice (Jewish Virtual Library), osjećali „dug“ prema Izraelu zbog neispunjenih obveza u tom nesretnom pothvatu. Potajno, Francuska je pomogla Izraelu u izgradnji nuklearnog reaktora Dimona u pustinji Negev, s planovima za kemijsko postrojenje za preradu goriva smješteno duboko pod zemljom – planovima koji nikada nisu službeno dokumentirani. Kada su francuski dužnosnici počeli preispitivati projekt i vršiti pritisak na Izrael da prekine radove, Izrael je predložio kompromis: Francuska će pomoći dovršiti projekt i neće inzistirati na međunarodnim inspekcijama u zamjenu za izraelska jamstva da zemlja nema namjeru proizvesti nuklearno oružje. Istodobno, Norveška je isporučila tešku vodu (heavy water), koja se koristi za kontrolu nuklearnih reakcija, nakon što je primila uvjeravanja da su izraelske namjere isključivo miroljubive.

Početak izgradnje nuklearnog reaktora Dimona u pustinji Negev (FOTO: picryl)

Kada je američka obavještajna služba kasnih 1950-ih otkrila tajni objekt duboko u pustinji, izraelski su dužnosnici lagali američkom veleposlanstvu i tvrdili da je riječ samo o tvornici tekstila. Kada se pokazalo da to nije istina, izraelski su dužnosnici ponudili novo objašnjenje: navodno se radilo isključivo o postrojenju za metalurška istraživanja, koje ne sadrži kemijsko postrojenje za preradu goriva potrebnog za proizvodnju nuklearnog oružja.

U prosincu 1960. godine David Ben-Gurion je u govoru u Knesetu, izraelskom parlamentu, otkrio postojanje postrojenja, rekavši da 24-megavatni reaktor u Dimoni neće biti dovršen još četiri godine. Istaknuo je da je "namijenjen isključivo miroljubivim svrhama".

Novoizabrani američki predsjednik John F. Kennedy, zabrinut zbog mogućeg širenja nuklearnog oružja, vršio je pritisak na izraelske dužnosnike da dopuste redovite inspekcije postrojenja u Dimoni. Tim iz 1961. godine zaključio je da na lokaciji nedostaju ključna postrojenja, poput prerade plutonija, potrebna za nuklearni program s ciljem razvoja oružja. Ipak, američki su dužnosnici željeli redovite inspekcije kako bi mogli uvjeriti arapske zemlje, posebno Egipat, da Izrael nema tajni program izrade nuklearne bombe. Diplomatska dokumentacija, koju je pribavio Nacionalni sigurnosni arhiv Sveučilišta George Washington, pokazuje da je Izrael odgađao dodatne inspekcije sve dok Kennedy u srpnju 1963. godine nije poslao izravnu poruku novom izraelskom premijeru Leviju Eshkolu. (Izvorno je pismo bilo namijenjeno Ben-Gurionu, no on je podnio ostavku prije nego što mu je ono moglo biti uručeno.)

SAD-ova obveza prema Izraelu „mogla bi biti ozbiljno ugrožena ako se pomisli da nismo u stanju dobiti pouzdane informacije o pitanju koje je toliko važno za mir, kao što je pitanje izraelskih nastojanja u nuklearnom području“, napisao je Kennedy, dodajući da američki znanstvenici trebaju imati neograničen pristup svim lokacijama u kompleksu Dimona. Mjesec dana kasnije, Eshkol je odgovorio, naglašavajući miroljubivu namjenu postrojenja. Godine 1964. američki inspekcijski tim potvrdio je da postrojenje nema kapacitete za izradu oružja.

No, inspektori su djelovali pod pogrešnim pretpostavkama da Izrael nema postrojenje za preradu plutonija. U stvarnosti, takvo postrojenje izgrađeno je ispod reaktora. Izraelci su oko liftova koji vode do njega postavili lažne zidove. Knjiga Seymoura Hersha iz 1991. godine „The Samson Option“ detaljno opisuje ovaj plan: „U Dimoni je izgrađena lažna kontrolna soba, opremljena lažnim upravljačkim pločama i računalno upravljanim mjernim uređajima koji su navodno mjerili toplinski izlaz 24-megavatnog reaktora (što je Izrael tvrdio da se radi u Dimoni) u punom pogonu. Održavane su opsežne probe u lažnoj kontrolnoj sobi, dok su izraelski tehničari nastojali izbjeći bilo kakve pogreške kada Amerikanci dođu. Cilj je bio uvjeriti inspektore da kemijsko postrojenje za preradu ne postoji niti je moguće.“

Do 1968. godine CIA je bila uvjerena da Izrael posjeduje nuklearno oružje, upravo u trenutku kada su završeni pregovori o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NPT) i kada je taj ugovor, osmišljen kako bi spriječio širenje nuklearnog oružja, otvoren za potpisivanje članicama Ujedinjenih naroda. Američki dužnosnici zaključili su da je prekasno vratiti situaciju i natjerati Izrael da se odrekne svoje nuklearne sposobnosti.

Snaga nuklearne eksplozije zabilježena na Maršalovom otočju (FOTO: Pexels)

U privatnom, jedan-na-jedan sastanku u Bijeloj kući 26. rujna 1969. godine, predsjednik Richard M. Nixon i izraelska premijerka Golda Meir sklopili su tajni dogovor: Izrael neće testirati svoja nuklearna oružja niti ih priznati, a zauzvrat će SAD prekinuti s posjetima Dimoni i prestati vršiti pritisak na Izrael da potpiše Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT). Zapisnik tadašnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost, Henryja Kissingera, pokazuje da je Nixon vršio pritisak na Meir da ne uvodi nuklearno oružje u regiji na vidljiv način.

Godine 1979., američki satelit (poznat kao Vela 6911), dizajniran za nadzor poštivanja Sporazuma o djelomičnoj zabrani nuklearnih testiranja iz 1963. godine, detektirao je mogući nuklearni test uz obalu Južne Afrike. Predsjednik Jimmy Carter i drugi američki dužnosnici sumnjali su da se radi o izraelskom testu, koji bi, ako je to točno, bio u suprotnosti s dogovorom Nixon-Meir. Ipak, Leonard Weiss, tadašnji pomoćnik u američkom Kongresu, napisao je 2011. godine da su i administracije predsjednika Cartera i predsjednika Reagana zanemarile ili umanjile važnost obavještajnih podataka koji upućuju na Izrael. “Težina dokaza da je događaj zabilježen na Veli bio izraelski nuklearni test uz podršku Južne Afrike čini se neosporna”, rekao je Weiss, pozivajući se na mišljenja vodećih obavještajnih i znanstvenih stručnjaka, kao i na Carterove dnevničke zapise. No, Izrael nikada službeno nije priznao taj test, a neki stručnjaci i dalje sumnjaju u dokaze i u postojanje takvog zataškavanja.

Izrael je oko svojih nuklearnih ambicija obmanjivao čak i svog najjačeg saveznika, Sjedinjene Države, vjerujući da će atomska bomba biti osiguranje protiv nadmoćne sile njegovih neprijateljskih susjeda. Izraelske akcije ne opravdavaju iranske prijevare. No, američki neuspjeh da zaustavi izraelski nuklearni program pokazuje koliko je teško držati nuklearnog duha u boci, a konačno prihvaćanje izraelskog nuklearnog arsenala od strane SAD-a već više od pola stoljeća izaziva optužbe o dvostrukim standardima na Bliskom istoku.

U međuvremenu, Iran se nalazi u teškom susjedstvu, okružen državama (Rusija, Indija, Pakistan i Izrael) koje posjeduju nuklearno oružje. Baš kao što je šah želio osiguranje, tako su to očito željeli i mulle koje su ga svrgnule. Zapravo, ako jednog dana dođe do promjene režima u Iranu, nema garancije da nova iranska vlast također ne bi težila nuklearnom oružju, čak i da su danas svi nuklearni objekti u zemlji uništeni.

Lupiga.Com via Washington Post

Naslovna fotografija: USAF

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.