
Ja sam bolja od nje!
Najljepša koka na našem bunjištu zove se Ivana Delač. Njena prva pratilja zove se Katarina Marendić, a treća koka, ništa manje atraktivna, ali nebitna za ovu priču, odaziva se na ime Danijela Jelušić. Sve tri je izabrao žiri sastavljen od strane senilaca i pokojeg estradnog i ugostiteljskog radnika, a sve u okviru izbora za Miss Universe Hrvatske. A onda stara priča. Na scenu stupa prva pratilja uvjerena da je njen odraz u ogledalu oku ugodniji nego odraz aktualne miss. Ona se, što je već dio foklora, nakon izbora uslikala u nekoliko atraktivnih poza i u medijski prostor zavapila - Ja sam bolja od nje.
Bolja dolazi iz Splita, dobra je kao dobar dan, a visoka je p.. k...., reklo bi se negdje oko dva metra.
A ovako je to izgledalo neposredno nakon izbora.
Prva pratilja Katarina od srca čestita svim djevojkama na učešću, a onda missica pita - "A meni ne čestitaš od srca?" Katarina poteže kroše i odgovara - "Samo mi novinari mogu postavljati pitanja." Nakon nekoliko dana ružno pače okrunjeno titulom prve pratilje otvara srce.
- Prolaznici na ulici me prepoznaju i otvoreno kažu - Bravo mala! Dobro si rekla. Trebala si pobijediti - Svi mi daju potporu i kažu - Dosta je bilo šutnje. Iduća njena rečenica se baš ne uklapa u kontekst i glasi - Sad se treba okrenuti budućnosti. (Kao da je u pitanju kakav rat a ne izbor za najljepšu butinu Lijepe naše.) A dosta je šutnje?
Titula miss fotogeničnosti nije usrećila mlado ružno pače. Zato izbor na kojem je učestvovala naziva predstavom. Na pitanje - "Zašto predstava?", odgovara - "Zato što je režiser na početku odmah znao i kraj." Zatim kaže da se možda vara, a onda kaže da se, ako se vara, ispričava. Neće imenovati režisera predstave jer se to zna. A ja ne znam.
No, ružno pače i dalje misli da je izbor bio jedan lijep
događaj i nikada neće kazati da je otišlo na izbor za najljepšu butinu radi druženja s drugim djevojkama, što je pohvalno. Otišlo je zbog Toyote, puta u Panamu i što je htjelo predstavljati Hrvatsku kao što je predstavljaju sportaši. Ali kada je ružno pače došlo na natjecanje sve se stubokom promijenilo. Upoznalo je, kaže, druge pačiće, s kojim se izvrsno družilo i zabavljalo. Nakon proglašenja missice svi pačići su čestitali ružnom pačetu, koje će se nastaviti baviti manekenstvom. Pače i studira, pa će se nastaviti baviti i studiranjem.
Kad je došlo na izbor odmah mu je bilo jasno da je glavni favorit. Svi su mu to govorili, bodrili ga, snimali ga u izazovnim pozama; ukratko - plijenilo je pozornost. Na kraju ružno pače kaže da Splićanka ne može šutke otrpjeti nepravdu. To mi radi, jebo fakultet. I nikad, baš nikad nemoj odstupiti. I zašto, na koncu konca, ne reći - Ja sam bolja od nje.
A evo i utjehe - Sutra ćeš ti dušo. Nek sad malo Ivana.
A evo i kontra utjehe - Sutra neće bit televizora. Ni Toyote. Ni puta u Panamu. Jebiga dušo, život je surov. Ali izrast ćeš i ti u labuda. Samo nemoj više u visinu.
A ovako je to izgledalo neposredno nakon izbora.
Prva pratilja Katarina od srca čestita svim djevojkama na učešću, a onda missica pita - "A meni ne čestitaš od srca?" Katarina poteže kroše i odgovara - "Samo mi novinari mogu postavljati pitanja." Nakon nekoliko dana ružno pače okrunjeno titulom prve pratilje otvara srce.
- Prolaznici na ulici me prepoznaju i otvoreno kažu - Bravo mala! Dobro si rekla. Trebala si pobijediti - Svi mi daju potporu i kažu - Dosta je bilo šutnje. Iduća njena rečenica se baš ne uklapa u kontekst i glasi - Sad se treba okrenuti budućnosti. (Kao da je u pitanju kakav rat a ne izbor za najljepšu butinu Lijepe naše.) A dosta je šutnje?
Titula miss fotogeničnosti nije usrećila mlado ružno pače. Zato izbor na kojem je učestvovala naziva predstavom. Na pitanje - "Zašto predstava?", odgovara - "Zato što je režiser na početku odmah znao i kraj." Zatim kaže da se možda vara, a onda kaže da se, ako se vara, ispričava. Neće imenovati režisera predstave jer se to zna. A ja ne znam.
No, ružno pače i dalje misli da je izbor bio jedan lijep

Kad je došlo na izbor odmah mu je bilo jasno da je glavni favorit. Svi su mu to govorili, bodrili ga, snimali ga u izazovnim pozama; ukratko - plijenilo je pozornost. Na kraju ružno pače kaže da Splićanka ne može šutke otrpjeti nepravdu. To mi radi, jebo fakultet. I nikad, baš nikad nemoj odstupiti. I zašto, na koncu konca, ne reći - Ja sam bolja od nje.
A evo i utjehe - Sutra ćeš ti dušo. Nek sad malo Ivana.
A evo i kontra utjehe - Sutra neće bit televizora. Ni Toyote. Ni puta u Panamu. Jebiga dušo, život je surov. Ali izrast ćeš i ti u labuda. Samo nemoj više u visinu.
Jašta ...