Gužva zbog Trajno nastanjenog stranca!
Vidjeli smo Edu, onog pravog otvorenog Edu. Uglavnom je to bio on, osim u ponekim trenutcima kada je kamera ipak utjecala na njega zbog čega je kontrolirao svoje riječi i odmjereno izabirao što će reći. Vjerujem kako se to dogodilo u početnoj fazi snimanja, nakon čega se opustio i krenuo sa svojim standardnim forama što je često rezultiralo spontanim smijehom u publici koja se ipak najviše smijala nakon što Edo u nekoliko navrata pljune na stranu, što on radi onako, reklo bi se naravski.
Kroz cijeli dokumentarac provlači se pitanje nacionalizma o kojem naš kolumnista misli sve najgore i koristi svaku priliku kako bi ukazao na sve njegove negativnosti. Kako sam kaže, ne želi da ga njegova djeca jednog dana priupitaju zašto nije reagirao, zašto nije ništa rekao onda kada je to trebalo. Edo vam je veliki šarmer, to sigurno znate, te ne čudi što se uspio dopasti svima u kino-dvorani.
Ipak ostaje lagani dojam kako se jedna takva ličnost mogla malo bolje iskoristiti i prezentirati putem ovog filma. Teško je od zanimljive teme napraviti loš film, a Edo jeste zanimljiva tema i mislim da se od njega mogao napraviti mnogo bolji film, što još uvijek ne znači da je "Trajno nastanjeni stranac" loš film. Jednostavno, povlače se neke već toliko sažvakane teme, kao što je njegova želja za otvaranjem ćevabdžinice, izbjeglištvo (dobar dio je kad Edo pošalje u "rodnu" direktora svoje srednje škole u Zadru, nakon što pokaže njegovu fotografiju), priče o Neletu Karajliću, redom stvari koje su javnosti poznate, a o kojima se nije reklo ništa više od onoga što je već poznato.
Nakon projekcije Edo koji iz skromnosti nije nazočio istoj, nazvao nas je i pitao što mislimo o filmu. Odgovor je jednostavan: daj pitaj nekoga tko te ne poznaje!
Večer na Zagreb Film Festivalu za Lupiginu ekipu nastavlja se također s dokumentarcem, nizozemskim filmom "Drugo finale" ("The Other Final") u kojem je riječ o susretu dviju po FIFA-i najslabije rangirane nogometne momčadi svijeta - reprezentacije Butana i Montserrata. Oda sportu koji često može povezati različite kulture.
Potom ćemo pogledati i američki igrani film "Lost in Translation" u režiji Sofie Coppole, kćerke Francisa Forda Coppole koji je i koproducent filma, te supruge Spikea Jonzea. Glavne uloge tumače slavni komičar Bill Murray te Scarlett Johansson koja je za tu rolu na Venezia Film Festivalu dobila upstream nagradu za najbolju žensku ulogu. Sve karte za ovu projekciju su rasprodane!
Još za kraj spomenimo kako su organizatori ZFF-a objavili svoje iznenađenje, a to je specijalni program ponoćnih projekcija. Svakog dana festivala u ponoć će biti prikazan po jedan film, ukupno tri filma producirana ove godine, koji inače ne odgovaraju kriterijima ZFF-a. Večeras se prikazuje hrvatski film "Onaj koji će ostati neprimjećen", a o ostala dva koji će igrati sutra, odnosno prekosutra, reći ću vam samo kako dolaze iz Bosne i Hercegovine, odnosno iz Srbije i Crne Gore.
Sorry zgebche, ali rekoh evo baš fino što nam je i autor tu!