Milana Levara, branitelja Gospića koji je na današnji dan prije 25 godina ubijen u atentatu, i Krunoslava Fehira, branitelja Osijeka koji u pritvoru u Srbiji čeka suđenje za ratne zločine u Osijeku, povezuju upadljive sličnosti: obojica su razotkrili ubojstva srpskih civila koja su počinili ili zapovjedili njihovi suborci i nadređeni, i obojicu je Hrvatska prepustila sudbini – Levara fatalnoj, u atentatu, a Fehira pravosudnoj, u Srbiji.

U ponedjeljak, 28. kolovoza 2000. godine, gospićki automehaničar Milan Levar, koji je u ratu sudjelovao u obrani Gospića i postao časnik Hrvatske vojske, s desetogodišnjim sinom Leonom krenuo je popravljati njihov stari Fiat pored kuće. Podignuo je kotač koji je ležao pored automobila, i tada ga je na mjestu usmrtila podmetnuta mina iznenađenja. Mediji su kasnije prenijeli da je sina koju sekundu ranije poslao po kliješta, pa je dijete tako preživjelo.

Ubijen je jer je razotkrio zločine svojih suboraca. Svjedočio je o njima pred istražiteljima Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i u hrvatskim medijima. Bio je svjestan da mu zbog toga prijeti opasnost. Haški sud ponudio mu je status zaštićenog svjedoka, ali on je to odbio te od glavne haške tužiteljice Carle del Ponte zatražio da hrvatskoj vladi naloži neka mu pruži zaštitu. Ured tužiteljice 1. travnja 1998. godine zatražio je od vlade u Zagrebu zaštitu za Levara, i vlada je to petnaest dana kasnije pismeno i zajamčila.

Dok je HDZ bio na vlasti, Levar je s obitelji u Gospiću živio u ozračju permanentnih prijetnji, ali nitko mu nije fizički naudio. No, kada je Franjo Tuđman u prosinca 1999. godine umro, a HDZ u siječnju 2000. godine izgubio vlast, prijetnje su počele prerastati u mračnu atmosferu linča, osnaženu dramatičnim demonstracijama ratnih veterana diljem Hrvatske. I dok su se ulični prosvjedi ratnih veterana valjali Hrvatskom u obranu generala HVO-a Tihomira Blaškića, kojega je Haški sud početkom 2000. godine nepravomoćno osudio na 40 godina zatvora (kazna će u žalbenom postupku biti smanjena na devet) u zaštitu Milana Levara nijedna braniteljska udruga nije prozborila ni riječ. 

Prijetnje su nastavljene, a samo su aktivisti za ljudska prava krhku vladu Ivice Račana upozoravali da je Levar ozbiljno životno ugrožen. Slavko Goldstein, primjerice, osobno je intervenirao, pa čak od bivšega Tuđmanova savjetnika i operativca Sigurnosne službe SIS, Markice Rebića, tražio i dobio obećanje da će pokušati zaštititi Levara. Ako i jest pokušao, nije uspio: Levar je ubijen jer ga vlada nije zaštitila i jer veterani to od nje nisu tražili – zato što nisu htjeli zaštititi svjedoka, hrvatskog časnika, koji je razotkrio zločine svojih suboraca. Poruka nije mogla biti jasnija: šutite ili vam se ne piše dobro.

Ali uvijek ima hrabrih ljudi. Pet godina nakon atentata na Levara, tada tridesetogodišnji Osječanin Krunoslav Fehir ponovio je ono što je učinio Levar – pred pravosuđem i u medijima je razotkrio ubojstva srpskih civila u Osijeku 1991. godine. Svjedočio im je, u jednome od njih čak je i sudjelovao, jer je bio pripadnik postrojbe koja ih je počinila. Sve je osobno priznao, a njegovo svjedočenje pokrenulo je istragu i suđenje u kojemu su Branimir Glavaš i nekoliko njegovih podređenih 2009. godine proglašeni krivima i pravomoćno osuđeni na zatvorske kazne, a unatoč tome taj proces do danas još uvijek nije završen.

Krunoslav Fehir (SCREENSHOT: YouTube)

U međuvremenu, Fehir, kojega je otac sa šesnaest godina odveo u rat, postao je policijski umirovljenik, i posljednjih je godina u Osijeku dodatno zarađivao vozeći klijente po narudžbi, kada je trebalo i u Srbiju, u koju je bez ikakvih problema vozio više desetaka puta. Polovinom lipnja ostao je zapanjen kada ga je srpska policija uhitila na granici i pritvorila pod sumnjom da je 1991. godine u Osijeku počinio ratni zločin. Tijekom dvadeset godina dugih sudskih procesa u Hrvatskoj ovdašnji su ga sudovi oslobodili svake sumnje. 

Danas hrvatske institucije ignoriraju Fehira, baš kako su ignorirale i Milana Levara. Ignoriraju ga usprkos tome što je pritvoren u zemlji čiju nadležnost za procesuiranje ratnih zločina devedesetih Hrvatska ne priznaje. Koliko-toliko hrvatske su se vlasti zainteresirale za slučaj tek nakon što su o njemu počeli pisati mediji. Dramatično se ta šutnja razlikuje od uzbune braniteljskih udruga i vlasti koja se, opravdano ili ne, digla u nekim prethodnim slučajevima optužbi iz Srbije protiv pripadnika hrvatskih snaga u Domovinskom ratu. Hrvatska je čak donijela i poseban zakon, “Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije”, kako bi odbacila optužnice iz Srbije protiv visokih dužnosnika HDZ-a iz ratnih vremena, među kojima je, paradoksalno, bio i – Branimir Glavaš.

U Fehirovu slučaju, udruge branitelja nisu rekle ni jednu jedinu riječ – kao da Fehiru ne priznaju da je bio jedan od njih. Isto su se tako odnosile i prema Milanu Levaru. Država, pak, glavinja između cinične ravnodušnosti i osjetljivosti na medijsku kritiku – kad mediji prigovore, država nevoljko reagira. Tako je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, nakon što su o izostanku njegove reakcije pisali mediji, osobno nazvao Fehirovu majku Ankicu i obećao joj da će ministarstvo platiti troškove zdravstvenih pregleda i liječenja njezina sina u Srbiji.

Ali to ne rješava ključni problem: odbijanje Hrvatske da prizna zasluge veterana koji su smogli odvažnosti da progovore o hrvatskim zločinima nad Srbima. Valja zato pitati zašto se, zapravo, udruge branitelja i država prema Levaru i Fehiru odnose podjednako? Čime su ta dva branitelja zaslužila ignoriranje u državi koja tvrdi da su branitelji njezin sami temelj? Time što su razotkrili zločine nad Srbima? Znači li to da je država te zločine htjela prikriti, ili znači da ih odobrava, ili oboje u isto vrijeme? 

Danas će u Gospiću, u povodu četvrt stoljeća od ubojstva Milana Levara, biti održana komemoracija. Nitko iz vlade tamo neće govoriti. Nitko ni u ime branitelja iz Domovinskog rata. Komemoraciju organizira Centar za suočavanje s prošlošću Documenta, a govorit će, uz njezine predstavnike, predsjednik Srpskoga narodnog vijeća Boris Milošević i Levarova supruga Vesna. Tim povodom, Documenta je objavila najavu čiji dio glasi ovako: „Milan Levar bio je svjestan što radi. Svjedočio je o ubojstvima civila srpske i hrvatske nacionalnosti kao i ratnih zarobljenika u gospićkom kraju. Progovorio je i probio zavjet šutnje. Milan Levar bio je običan čovjek, hrvatski branitelj, ali je nepogrešivo osjećao što je u životu ispravno sa stajališta pojedinca, njegove obitelji i cijeloga društva. Sve od dana ubojstva Vesna Levar slušala je obećanja državnih vlasti o završetku zataškane i bojkotirane istrage o Milanovu ubojstvu. Komemoracija je prilika za razmišljanje o našem doprinosu boljem društvu, kakvo je zamišljao Milan Levar“. 

Ista ta najava, mutatis mutandis, vrijedi i za svjedoka u pritvoru kojemu Vučićeva Srbija upravo podvaljuje zločin – a Plenkovićeva joj Hrvatska sekundira. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatni album/BIRN

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.