Gdje ćeš za Novu godinu? Mrsko, a ujedno i najčešće pitanje koje vam postavljaju zadnjih desetak dana svakog prosinca, baš prije Nove godine, osim ukoliko ne radite na privatnom kiosku koji prodaje cigarete na crno, pa vas onda neprestano ispituju: Imate li stranih pljuga? Ipak svidjelo se to meni ili ne (isto vrijedi i za vas) još uvijek ne znam gdje ću za Novu godinu, a iskreno, ne želim to ni znati, pa zato o tome ni ne razmišljam. Ali ima nešto drugo o čemu razmišljam vezano uz Novu, a od…

Ljudi moji, gledam ja svoje kolumne i mislim si: "E jesam ja neki pametan lik!" Sve neke učene i duge riječi, pa citati, pa sve tako nešto ozbiljno. Malo ću se furati na našeg heroja Edu pa ću vam i ja pokloniti nešto za ove blagdane. Nešto moje i….je li intimno preteška riječ?! I definitivno neozbiljno. U vrijeme kada su svima puna usta bijede i crnjaka ja ću vam ispričati dva primjera kako je nebeska intervencija spasila stvar. A Tebi Stari prdonjo poziv da napišeš novi biser kao što to bješe…

Ojhaaaaaaaa, fakat sam bezobrazan. Nisam napiso kolumne ne pamtim, sram me bilo. Fuka mi sere skoro svaki dan, Lana me pljuje, sve zbog kolumne. Dobro sjebo sam, ali ispravit ću to na pravi način. Mislio sam napisati neke opise stvari koje su mi se desile, a desilo mi se stvarno puno toga, ali umjesto opisa poklonit ću vam jednu pjesmicu. To je moj poklon vama za Božić i Novu 2003. Ideju sam dobio čitajući jednu knjigu o pozitivnim stavovima u životu, u nadi da ću konačno počet pozitivno…

Neka nova pristaništa detalj iz nekih novih priča, nekih novih luka, sa nekim novim ljudima i novim zgodama, možda novim ljubavima i svime što je novo: iskustva, vidici, razmišljanja...Sjedili smo i gledali jedno drugo već duže vrijeme.... u nama je bila neka tišina iako je caffe bar ječio od zvukova neke glazbe koja bi, da smo u drugim okolnostima, bila itekako prihvatljiva. Već duže vrijeme nismo mogli objasniti jedno drugom nekim jednostavnim rječima nešto.. nismo mogli objasniti da zapravo…

Vremena, kao i novaca, nikad dosta. ...Kad se radi nema se vremena, ali ima para. Kada se ne radi jasno je da nema  para, ali da se opet nema vremena to mi nikako ne shvaćam. Trudim se izbrojati gdje mi to vrijeme tako suludo curi, ali ne ide. Do prije mjesec, dva bilo mi je jasno, posao oduzme nešto, nešto ode na obrazovanje, nešto na ljubav i druženje, naravno da nema vremena, ali ima se nešto para. Došlo odjednom vrijeme oduzimanja i sada ostalo nešto malo obrazovanja (treba malo s…

Prije posla sjedim na kauču gledajući najnoviju avanturu mjesečeve ratnice u izazovnoj mornarskoj haljinici. Tuxedo kamen, ili Maska u smokingu, pojavio se u zadnjem trenutku bacajući njoj i čudovištu crvenu ružu žarko zelenih listova i sjajnih bodlji pod noge.  –"Nije u redu igrati se srcima zaljubljenih nevinih djevojaka", kaže Tuxedo, pogodi damom herc dlakavog demona, spasi njima dan, meni jutro i gotovo bez pozdrava odjuri u drugo jutro u drugu epizodu. Ona je sretna ne samo jer je…

Dakle završilo je 15. travnja godine Gospodnje 2001. Kraj je bio možda neizbježan, ali kako god, dogodilo se i eto. Još smo se neko vrijeme čuli, i još smo neko vrijeme bili skriveni ljubavnici, a onda su sve veze pukle. Jednostavno su pukle i to je tako trebalo biti.Kad se prekida, negdje sam čuo, pametni već imaju zamjenu. Ja ju nisam imao, al ona je očito imala - novu staru ljubav. Poznata priča jel?! I tako je vrijeme prolazilo... vidjeli se nismo, a još manje čuli. Ja sam izbjegavao…

On je Štakor u mojim snovima koji proždire stvarnost..U svakom snu pojavljuje se njegova sjena. Svaki san bude mora. Gledam kako stoji na pijedestalu sa kojeg ga namjerno ne rušim. Pijedestali su samo zaštite, sa njih je napad lakši, bijeg brži. To mjesto nametnule su mu okolnosti i ja.On postoji i u tome leži sav očaj u kojem se kupam. On se smije kako se štakori već smiju, i grize kako zna. On ne poznaje ljudsku bol i u njemu se rastapa svaka žudnja. Uvijek je brži, uvijek izmakne taman…

Travanj, 2002. (sjećanja..)A brzo je prošlo tih 5 mjeseci 'službene' veze i onda krenuli dani kad smo se 'samo' družili i eto, nekad zabrijali. Malo sam prebrzo krenuo i odmah se bacio na kraj ove priče, al to su nekako najsvježija sjećanja... blicevi, lagana oštećenja i to je to.Iako su mi neki ('savjetnici') govorili, tj. savjetovali da je sve to 'slikanje bez filma' meni još nitko nije tako brzo ušao pod kožu i .... teško je sad pričati o svemu, a žao mi je što 'za vrijeme' nisam neke svoje…

Uvijek i svaki put iznova me fascinira ta pomisao: "Sada sam tu. A sutra u ovo doba sam na nekom sasvim drugom mjestu, stotinama kilometara daleko od ovoga i u milijun kilometara drugačijoj atmosferi". Ta pomisao iznenadi me i ovoga puta, samo nekoliko sati prije nego li ću sjesti u auto i uputiti se na mjesto udaljeno nekih tristotinjak kilometara od Zagreba. Sjetih se toga ispijajući veliko točeno s nekoliko najboljih prijatelja. S druge strane sutra sve to neće biti tako fascinantno kao…