U proteklom danu temperaturnog ludila, čak sam dva puta čuo teoriju da nam stručnjaci za meteorologiju zapravo krivo govore stanje na terenu. Kako vidimo na slici TV Dnevnika oblaci dolaze tek u ponedjeljak. Vrlo sam siguran da će i doći (Miro je klasa Optimist), i donijeti rashlađenje, no pitanje ostaje: Lažu li nas prognozeri vremena?
Samouvjerenost gospodina Vakule mnoge će odmah razoružati, a tek kad krenu priče o ciklonama i anticiklonama, prestaje nevjerovanje. Može vraču, daj nam kišu. U primjerima i demokratskom okružju stavimo prognozere na optuženičku klupu.

Dokaz 1.

Velika je oluja iz veljače mjeseca 1978. godine totalno zarobila grad Boston, onemogućujući život više od 10 milijuna ljudi. Snijeg je zatrpao glavne prometnice, a vjetar je puhao orkanskom jačinom. Zašto vam ja to sve pričam? Zato što su američki prognozeri vremena (The National Weather Service) prognozirali da će oluja promijeniti smjer prema moru, ali ona eto nije. Istodobno u siječnju mjesecu iste godine, prognozirali su istu takvu oluju i precizno pogodili (24 sata prije) i smjer i ponašanje. Eto, dragi moji iz prvog primjera  ustanovili smo da su šanse u meteorologiji 50:50. Istu ovu tvrdnju već je prije mene otkrio izvjesni gospodin Murphy, te ju je kao takvu i stavio u svoje zakone. To je složit ćemo se, dobro, ako izvodite slobodna bacanja (pa ni tada), ali za prognozu vremena, hm...malo klimavo, ali dobro, to je bilo 1978. Tad nije bilo Interneta i Hrvatske u povijesnim granicama.

Dokaz 2.

Analiza vremena u Honoluluu (valjda se tako piše) i prognoziranja iz 1986. godine pokazala je da je točnost prognozera tamo zavidnih 83%. Zvuči dobro, dok sami ne proučimo klimu u tom dijelu svijeta. Honolulu zapravo ima sve osobine tropskog raja, pa ako svaki dan govorite (onako od oka) da neće pasti kiša, sami biste postigli postotak od nevjerojatnih 85%. Dakle osim što dokazuje da su prognozeri od tamo gori od toga da tamo prognozera nema, dokazuje i da su Ameri ipak glavni pljugeri na planeti.

Dokaz 3.

Ne umanjujući vrijednost školovanja za meteorologe (vjerujem bez dokaza da je fakultet težak), moram naglasiti činjenicu da je vrijeme ipak skup sila čije ponašanje mi možemo samo pretpostavljati. Tako npr. dobro je i pametno predvidjeti orkan, no njegovu silu teško da možemo ukrotiti. Dobro bi bilo predvidjeti i zemljotres, ali da. Kako ga zaustaviti? Ne bi bilo stoga loše da svaki dan imamo novog meteorologa, recimo mene, pa Riječnog raka, pa Ivora-Cara, itd.. Dođem ja i kažem: sutra lijepo, sunčano, negdje će padat kiša. I stvarno, sunčano. Moj je dokaz dakle, da možeš probat sreću i sam. Ko u kladionici Ili odlaskom u kinesku provinciju pogođenu SARS-om. Možda tebe neće. Sreća prati hrabre.
Predočujući sve ove dokaze časnom čitateljskom sudu, nemam ipak namjeru napasti hidrometeorologe. Pa nema tu nikakve krivice. To je posao kao i svaki drugi, i da nema TV-a gospodin Vakula bi bio samo susjed kojeg nekad pozdravite u mini marketu vaše ulice. Vrijeme je promjenjivo, a i ljudi su takvi pa im nije zamjeriti što u ovom tropskom gradu napadaju ni krive ni dužne meteorologe. Kao ja naprimjer. To mi je sve od toga što sebi nekako prognoziram duge dane na plaži, toplo i prijateljsko sunce kako me mazi, tople noći i hladno pivo. Prognoziram si mlijeko za sunčanje, sunny cvike i igranje odbojke u pijesku, a cijelo to vrijeme prognoziram toplo (32 stupnja celzijusa) i sunčano vrijeme. Toplina mora 23 stupnja. Nadam se da će se moje prognoze ostvariti, a sada brzo doma gledat Dnevnik. Da mi kažu da će sutra biti vruće.