iz serijala PASMATER FAMILIAS
 
Zašto bi napustili ovaj stan, pita me Nada iznenađeno. Pa tko prodaje dvoetažni stan od 110 kvadrata, takvih ima malo? Jasna je ljuta. Svi njezini prijatelji pa i njen dečko stanuju u našoj zgradi, a kuća koju bih ja kupil je na drugom kraju Norog mesta. Iznosim argumente o petom katu, nepostojanju lifta, promjeni društvenog uređenja, tranziciji, skorom ulasku u Europu, mojim naporima pri nošenju plinske boce na taj peti kat... Slabi argumenti. Normalno da ženske to ne tangira, jer plinsku bocu nosim ja. Onda uhvatim drugu taktiku. Počnem o godinama, kako će nam biti sve teže vuči fasungu po stepenicama, pa da nismo više mladi... Opet greška. Nada ne voli da joj spominjem godine, a Jasna je još mlada, pa joj je svejedno, a fasungu opet vučem ja.
Onda zaigram na druge strune. Počnem objašnjavat da kuća ima tisuću kvadrata okućnice i da bi imali lijep cvjetnjak, voćnjak i vrt, a o parkingu niti da ne govorim. Od svih stanara dolazim najkasnije, pa moram daleko parkirat jer nema mjesta. Hrabro izdržim rafal protuargumenata. Nada se ne kuži u vrt ni voćnjak, a cvijeće je zanimljivo, ali zbog cvijeća se neće selit. Jasna mi objasni da ona uvijek nađe slobodno parkirno mjesto, a da bi ga našel i ja, kad bi manje radil i da kad bi ured koji imam u najmu imal bliže, ne bi trebal ni micat auto sa parkinga. Vidim da gubim bitku. Prekidam, potrebno mi je nekoliko dana da razradim novu taktiku.
Ako pogledam omjer snaga, ispada dva na jedan. Jest da sam po kilaži ravnopravan Nadi i Jasni zajedno, ali to neće ništa pomoći. Bistven je broj glasova. Pa da, kako se prije nisam sjetil? Broj članova u obitelji... Nada, Jasna, cucak, dvije mačke i ja, ukupno šest! Ako pridobim Osvalda, Feliksa i Tečku, omjer glasova se mijenja, četiri protiv dva, he, he...
Sljedeći dan uzmem slobodno, odem u trgovinu, kupim kobasice za Osvalda, pileća jetra za Felixa i najskuplju konzervu za Tečku. Nije da je mito, ali malo dodatne pažnje nije na odmet. Pažnja je pažnja, a namjere su druga priča. Sazovem sastanak, objašnjavam stvar. Agitacija mi leži. Osvald klopa, Feliks već poklopal, pa zadovoljno prede i drjemucka u košari, jedino Tečka kotrlja konzervu. Zaboravil sam joj otvorit... Osvaldu sam objasnil da će imat vlastitu travu za kenjat i da smije zapišavat svako naše stablo, tak da ga ne bu naderavala teta Kućnisavjet. Tak djeca zovu gospođu Dragicu kaj im neda šarat po zidovima. Feliksu sam rekel da tam ima puno mački i da bum na vratima napravil prolaz, tak da može u osvajanje kad želi, a Tečki sam nabajal da ima miševa i voluharica. Da li je to djelovalo, ne znam, ali sam Tečku moral gladit po glavi još petnaest  minuta. Kao dodatni argument k agitaciji.
Opet leteći sastanak, ovog puta cijela obitelj, dvonožna i četveronožna. Malo sam nesiguran jer je Nada zamišljena, kćerka se posvađala sa dečkom pa je nasršena, Osvald se umiljava Nadi, Tečka i dalje kotrlja konzervu (sada praznu), a Feliks nezainteresirano skače po zavjesi. Skupim hrabrost i počnem o kući. Tišina. Hrabrost me napustila. Vidim, opet pucanj u prazno...
Znaš, Branko, počne Nada, dvije kolegice s posla, se sele u kuću. Jedna je gradila, jedna je kupila, a čujem da se sele i naši susjedi. Kad bi se mogla pogledat ona kuća, kaj su ti ponudili na prodaju?
Samo da odemo čim dalje od ove zgrade, ljuti se Jasna. Onaj Stjepan s drugog kata je totalni idiot.
Pa djevojke, kako vi kažete, rekoh. Dobro znate da uvijek uvažavam vaše mišljenje.
Taj dan nisam htel Osvalda ni pogledat, skinul sam zavjesu sa prozora pa je Feliks moral skakat po kaktusu, jedino sam Tečki dal novu konzervu, punu, neotvorenu, jer ju je teže kotrljat... Nije da sam zloban, ali kažnjavam ih zbog uzimanja mita i nepoštivanja dogovora.