Nije lako gledati u tebekad znam da sam kriv,ni posrnuti kad te svi gledaju.Vezati se za snovezaspati na lažnim obećanjimaNije lako odvratiti tvoj pogledda me opet gledakad znam da sam loše počiniou tužno se upustiou mrak se zavio, noću prekriozvjezdama nestalnim. Ali gledat ću tedok opet ne svratiš pogled na…

a sad... politika, društvo, zabava ili sve skupa, kao u vrjieme nedjeljnih popodneva kad su obitelji išle kopat kumpire i slušat znani zvuk... a sada muzika i sport...a ne, danas je pala kiša, pokisli smo i mokri smo, a draga mi je preko granice u drugoj državi. pa je politika na tapetu. bar meni, a kako sam ljut i na fuku, jer mada prozvan zbog otimanja kazeta snova ne reagira, nek se i on nervira poplavom malih slova i nepoštivanjem interpunkcije. pa fuka, ova je za tebe, kažem ja s…

Da li je pametno uopće razmišljati o reanimaciji veze sa čovjekom koji je nedavnim prekidom izazvao ono ludilo opisano u premijernoj mi kolumni? (to kao nutkam one koji nisu pročitali, da SVAKAKO (bez da se namećem ;-P) pročitaju kako bi bili upoznati od početka sa ovom sagom nazvanom veza-prekid-veza). Naime, razvoj događaja u proteklih nekoliko dana bijaše slijedeći: duboko pogođen mojim otvaranjem duše vama čitaocima, on izaziva me na dvoboj, duel, boj riječima, očima, svim mogućim…

Odu starci na more i ostave prazan stan. I brata u njemu, no, eto, zna i on nekamo otići. Hvala mu.   Počelo je uz Bridget Jones’s Diary, po tko zna koji put. Nekoliko nas – baba, rekla bi vlasnica stana, izvalilo se pred telkom i videom (e, jel vjerujete u ono da videoteke iznajmljuju samo originalne video kazete? Ja ne vjerujem.) uz čips, vino, pivu, sokove… kako kome drago. Naravno, prije filma se večeralo – pituljica s tunjevinom, po nekom američkom receptu. Ukusno, nema šta. Samo…

Also dakle, kao prvo i zadnje morate znate da ovo i nije tipična kolumna. Ovo je, naime, trebao biti komentar, odnosno više njih na nedavno objavljeni uradak mog dobrog prijatelja i bosanca,  poznatog pod pseudonimom Riječni rak. Kako on nije prvi, već jedan u nizu koji je nastavio po meni nepotrebnu polemiku sa ključnom riječi bosanac ja ovdje zabijam znak STOP i upozoravam vas gospodo, gospođo i gdične,  nailazite na cestu sa prednošću prolaza u kojoj na kojoj je jedan ili više…

Vidim da je moj članak ni manje ni više uzdrmao samo muški dio publike pa ne mogu da ne napišem još nešto. Kao što sam rekla kvarcanje- tko voli nek izvoli a i onaj tko baš i nema naravno da može skupiti barem jedno tjedno. Ali to je ipak malo dugotrajniji proces za nas svijetlopute. A muškom dijelu naravno da bi bilo dosadno bez svih tih tamnih i golih tijela. Uopće se ne brinem da posjeti solariju neće i dalje biti in a ostalima uzmite role, bicikle, ručnike i badiće pa na Jarun. Jer ipak na…

Dobro jutro iznimno mi draga populacijo lupeška. Ovo bi trebala biti odjavna špica i red je da iskoristim priliku uputiti zahvale na sve četiri strane svijeta. Zahvaljujem svima koji su sa strpljenjem čitali moje maloumne tekstove i samo za njih odvojit ću nekoliko minuta kako bih napisao nekoliko rečenica o onom što sam htio pretvoriti u kolumnu, a nisam imao dovoljno kvalitetna jaja za takvo tijesto. Recimo o Bosancima. Mgrec je dijagnosticirao - "Bosanci su raja do jaja. Nisu baš…

Joj. Opet ista stvar. Opet sam bila previše lijena ustati iz kreveta u sitne sate i zapisati ono što mi je palo na pamet. Svaki put kad se to dogodi (a događa se, priznajem, i više nego često), obećajem sama sebi da ću drugom prilikom spriječiti ponavljanje iste pogreške – onda se držim te ‘nove’ rezolucije sve dok ne dođe vrijeme da je primijenim. I onda, opet, sve krene po starom…   I, eto. Sad se pokušavam prisjetiti priče koja mi se noćas (jutros, zapravo) motala po glavi. Ili da…

Vidim po najnovijoj anketi da omrazenost naspram bosancima ne jenjava unatoc kooperacije na raznim razinama. Halal im bilo, rekli bi. Ja mislim da su ljudi iz Bosne najpametniji, najobrazovaniji, najljepsi, najponosniji, naijinteligentniji, najkluturniji ljudi na kugli zemaljskoj. Nije za badava trofazna struja previdena za rad malo kompliciranijh strojeva, dok je  ova jednofazna onako obicna, za kucnu uporabu, za aparate malog kapaciteta i male potrosnje. Moderne autoceste,…

Zadnji put kad sam se javio na Lupigi.com bilo je to u jednom redu. Jedna rečenica. Konstatirao sam opću žalopojku, mogu reći kako sam se ponio poput glasa naroda koji se kupa u svom znoju a da ništa i ne radi. Ono što me je iznenadilo je da je ta jedna rečenica imala većeg odjeka od nekih epopeja koje sam napisao. Ali, tako se samo potvrđuje staro-vječna istina. Malo riječi, mnogo buke.A kako ipak nisam osoba od stava, već riječi, vraćam se u stilu. Rečeničnom.I nije moja…