Jako me razveselilo kad sam čuo da nam stari, dobri Balašević, nakon dužeg izbivanja i zaobilaženja hrvatske metropole, ponovo dolazi u Zagreb. Došuljao se preko Pule, Osijeka i Čakovca, a sad kuca i na velika vrata Doma sportova. Nisam valjda jedini koji je gimnazijske (a i kasnije) dane kratio njegovim stihovima?! U svojoj dugoj karijeri, iako njegov rad ne bih tako nazvao, ovaj se bard balkanskih (i pribalkanskih - da ne bi nekoga povrijedio) krajeva, uvukao u srca mnogih. Proživio je s nama…

Dva kotača kada krenupo asfaltu pratit' sjenuto je ono što me tjeraprema šumi nebodera. Preko mosta teče rijekasivog dima i čelika,obala je žuta trakasigurna od manijaka. Često viđam ovu sliku vozeći se biciklom preko Save prema Novom Zagrebu i svaki put zahvaljujem vlastitoj....... domišljatosti? hm... providnosti? hm... ma nema veze, vlastitom nečemu što me je navelo da počnem koristiti bicikl. U stvari, kad ozbiljno promislim, razlog je prozaičan... prestao sam pušiti! Prije nekih pet…

Nikad dosta tema o mobitelima i sličnim pomagalima koji nam zamršavaju ili pak uljepšavaju svakodnevnicu ma kakva ona bila (kolumnisti - evo vam teme: svakodnevnica:). Uglavnom, danas više od 80% Hrvata posjeduje mobilne uređuje, trude se iz dana u dan da ih učine manjim i da ih pri tome ne izgube u svakodnevnim poslovima. Zar je tako teško ne posadit' mob negdje, zaboravit negdje ili..ma bolje da šutim, 'ko zna kad će se nekom od 'mojih' dogoditi isto.Ma zamišljate li ikad osobu s kojom se…

Nedjelja na Britanskom trgu u zadnjih nekoliko mjeseci postaje sve popularnija. Nije baš da u ostale dane nema nikoga, ali plac se iz godine u godinu sve više smanjuje. Možda zato što je skuplji, možda zato što je većina autentičnih kumica umrla, a možda smo svi skupa siromašniji  pa se isplati ići na Dolac po papriku za 4 umjesto one domaće za 10 kuna. Plac nestaje i tjednom se desetak klupa srami na polupraznom trgu. Čini se da će uskoro cijeli Britanac postati terasa (to je izgleda…

Evo, ponovo sam gledao Klub boraca i nije mi žao. Mislim da bi ovakve filmove trebalo ubaciti klincima u lektiru. Ovoj bi generaciji nasilje, alkohol i ludilo ionako lakše "sjeli" nego Gundulićeva pastoralna natezanja ili slavonske mozgolomke Josipa Kozarca. Nisam zapravo htio pisati o reformi hrvatskog školstva (iako bi to možda bilo potrebnije). Nešto mi je drugo palo na pamet.Fascinirala me ideja o mogućnosti stvaranja vlastitog alter ega. Osobe koja bi imala sve one kvalitete koje mi nemamo…

Ponekad mi se moje bivanje u bendu čini poput bigamičnog braka, i još k tome homoseksualnog...bez seksa. Ili ga možda ima? Skoro uvijek netko nekog jebe, jedino kaj orgazmi nisu bog zna kaj...Već sam pet godina s tim dečkima i poznajemo se kao da smo se rodili zajedno, a nismo...čak ni u istom desetljeću....a to se čuje i u glazbi...Čudan spoj, neki su rasli na bluesu, neki na novom valu, pa prstohvat jazza ili swinga...i glazba se stvara. Ponekad su porođajne muke teške...nitko ne zna kaj bi i…

U klinici u Petrovoj carskim rezom Mirta Nikić rodila četiri muška, začeta prirodnim putem, teška između 1.760 i 2.060 grama. To se događa jednom u 60 godina, odnosno jednom na 640 tisuća poroda.Vijest se skutrila na 19 stranici, jedna kartica teksta za četiri brata. Nema fotografije nasmijanih mame i tate, samo pročelje klinike udobno zavaljene iza betonske ograde i ispred nje dva stabla koja su u život niz Petrovu ulicu ispratila nebrojen broj beba. I baš mi je po guštu ova kuća u kojoj se…

Zvono me tjera iz kreveta iako nisam znao da sam uopće zaspao. Još pod utjecajem prošlog dana, miješaju mi se imena ulica i križanja. U kojem sam od mojih gradova?Trg je poluprazan. Poneki švercer stoji s kineskim proizvodima na rubu stuba za tržnicu i u strahu od policajaca čeka slučajne namjernike kako bi im za pet kuna prodao špigete ili espadrile. Zahladilo je. Još nije lišće popadalo, niti je sumrak u šest popodne, ali kad se mraz uvuče u kosti, a devize odu s računa, zima popuni pluća i…

   Sjedim ja na jutarnjoj kavici (čitaj: pelinu) oko pola dva (nije greška, nekom je to jutro) i pričam s frendom o njegovom novom poslu, kakva je para, ekipa, ima li koja posebno dobra kolegica koja će ga uvesti u tajne zanata. Kaže on (na svom tečnom hercegovačko-purgerskom dijalektu): “Nije loše prijatelju, plaća stiže uredno svaki mjesec, ekipa nije loša, ima debila, ali sam odmah skužio par normalnih koji znaju zapaliti (uživati marihuanu, op.a.) “. Ok, pomislih. Moram si i ja…

...uvijek donosi nešto novo, ponekad dobro, ponekad neugodno, nikad isto. Nakon raznih iskustava tokom nekih ružnih godina budim se na svaki šum koji dolazi kroz otvoren prozor na četvrtom katu, dok Najdraža spava pored mene poput topa, lagano hrče i slini iz usta po jastuku.Kad nakon takvog prizora još uvijek volite dotičnu, onda je vaša ljubav iskonska i nepokolebljiva.Prošlo je već 15 godina kako sam se doselio kod nje, s moje Trešnjevke, iz mog mirisnog parka u kojem pjevaju ptičice i…