iz serijala PASMATER FAMILIAS U moja gimnazijska vremena, koja su se poklopila sa Beatlesima i hipijima bilo je moderno nosit dugu kosu, bradu i brkove. Ak si imal tu dodatnu opremu, onda si bil glavni frajer i komadi su se opasno lijepili na tebe. Dio mojih vršnjaka je imal materijala i za posudit, a moji pokušaji puštanja bar brkova, su rezultirali komentarom znanaca: zamazal si se pod nosom, daj obriši tu prašinu... Znam da to nisu bili posprdni komentari, jer je stvarno izgledalo…

Ležim u zagušljivoj sobici, koja je služila kao sklonište od vanjskoga svijeta ... Kako sam je samo voljela, a i mrzila u isto vrijeme.        Knjiga koja već cijelu vječnost leži pored kreveta i koja je prelistana bezbroj puta kao da će se riječi izmijeniti i stvoriti neku novu priču. A ni jedna nova neće biti pročitana kao što nije ni ona stara.Ovoga puta razlog izolacije je on .... Čini mi se da me njegova ljubav pomalo počinje gušiti, suviše se trudi da…

iz serijala PASMATER FAMILIAS Uz Osvalda su nam se pridružile i dvije mačke, Feliks i Tečka. Očito im odgovara čopor zvan Babići. Feliks je došel k nama jednog kasnog popodneva. Otvorila se vrata mog ureda, ulaze dvije stranke, kad između njih uleti mladi mačak i skoči ravno meni u krilo. Udobno se namjestil i počel presti poznatu mačju pjesmu: evo me, ja sam tvoj, sviđaš mi se, smiješ me i hraniti i maziti. Smiješ se i brinuti za mene, normalno, kad nisam u skitnji. Dobro, ovo je bil refren.…

Prokleti sat! Zar je već vrijeme za posao, čini mi se da sam spavala tek sat vremena.Dok nateknuta i zgužvanog lica stavljam kafu da dođem sebi, prebacujem kanal na TV-u da vidim šta nam reporteri donose iz Iraka; isto sranje kao i jučer.Turčin koji živi ispod mene umjesto sata koristi radio i odvali ga do daske. Poslije toga ode do kupatila pa ga čujem kroz ventilaciju kako pjeva neke ljubavne pjesme na turskom. Naravno ja uvijek mrzovoljna ujutro uzmem svoju metlu pa počnem udarati po…

iz serijala PASMATER FAMILIAS Uvijek sam volio fotografiju i fotografiranje. Zapravo sam fotografski ovisnik. Prve smo bračne godine prijatelj Krešo i ja provodili noći i noći u zajedničkom fotolaboratoriju. Svatko svoje bračne godine, da ne bude zabune. Naše, nimalo oduševljene žene, su izmislile novi termin. Muškarce su dijelile na hetero i homoseksualce, a nas su dvojicu prozvale fotoseksualcima. Cijena hobija i rezultat ljubomore. Na opasnu ljubavnicu. Fotografiju.Tridesetak godina ne…

Satni mehanizam štednjaka se pokvario; po cijele dane i noći struže i kucka. Danju ga možeš čuti samo ako se koncentriraš. Prigušuju ga zvuci koji dopiru kroz prozor; dječja vika i urlanje auta podbodenih pretjeranim gasom, a u predvečerje s okolnih prozora viču ljutite, brižne majke - Ivaneee, dolazi brzo! Mama mogu li još samo malo? Dolazi jeb'o te otac!Kad se kvart utiša; kad ugasi muziku i televizor, struganje i kuckanje se čuje dovoljno glasno da joj u nekoliko navrata otjera san. Tad…

Opet sam otišao u kino… Ne mogu si pomoći, potreban je sasvim mali impuls koji će me razvaliti… Proljeće je i ja sam, tko zna zašto (!?!), svaku sitnicu inaugurirao u triger (nekih čudnih) osjećaja. Nešto što će izgorjeti moj, ovih dana ionako lako zapaljiv, fitilj. Knjiga ili film; situacija ili rečenica. Svejedno je… Sasvim svejedno! Tvoje su rečenice tako jednostavne i sjetne. Krhke i istinite – rekao je Nicolas Cage Marryl Streep nemoćan da njezinu knjigu pretvori u scenarij za film. Ne…

iz serijala PASMATER FAMILIAS Imam puno znanaca i prijatelja koji su na svom životnom putu posjetili više bračnih luka.  Neki dvije, neki više. Naivčine, ili pak lijenčine, poput mene, postaju sve više rijetka sorta. Zgodno je kad mi dođe kakav kolega u posjetu. Sa sobom vodi čopor djece svih uzrasta. Ovo je moja kćerka iz prvog braka, ovo je sin iz drugog braka, ovo su mi dvoje djece iz ovog braka. Glede na njihove godine, pitam se, kod kojeg će se broja zaustaviti. Posebno oni mlađi. I…

Ne znam šta da mislim! Rat je počeo, evo ima već četiri dana i ja ne znam kako da se odnosim prema njemu, osim što sam siguran da ga mrzim. Bombardiran sam vijestima, koje me nevjerojatno frustriraju. Buljim u treći program hrvatske televizije i samo gledam direktne prijenose rata. A ne znam šta da mislim! Šta da radim kada čujem da je srušen američki avion? Da se radujem što Iračani ipak nešto mogu? Ili da se sjetim kako su u avionu bila dvojica pilota, koja su izgubila živote? Da li da žalim…

- Pa tko je to dopustio! - Kako tko je dopustio!? Rezolucija je dopustila. - Nema rezolucije! - Ima rezolucija! - Koji je broj?- 4112!- Nema te rezolucije! - Ima! - Nema rezolucije - gdje vam je, pokažite mi je crno na bijelo, vikne gospodin već vidno iznerviran.  - Dobro, nema rezolucije i što ćete sad, odgovori drugi gospodin izazivački. Prekine ih glasan dječji plač.  Tataaaaaaaaa, neko je ukrao moju svjetleću patku!!! - deralo se dijete trčeći kroz hodnik. Domaćin se uznemiri…