Hrvatska država bol izazvanu kidnapiranjem iz vlastitog doma, višestrukim silovanjem, premlaćivanjem, spajanjem na struju i prženjem, zastrašivanjem nožem i pištoljem, prisiljavanjem da plešete, skidanjem do gola i drugim ponižavanjem cijeni između 476 i 746 kuna po danu. Portal Telegram jučer je, naime, objavio svjedočenje Siščanke koja je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbom od Republike Hrvatske tražila 100.000 kuna odštete zbog sustavnog višemjesečnog zlostavljanja od strane pripadnika Hrvatske vojske u logoru Kerestinec pored Zagreba početkom 1992. godine. Sud je odlučio da građanka „apsolutno ima pravo na naknadu štete“ i to „prema Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata“, međutim i da je „odšteta od 100.000 kuna previsoka“ te da se prema „uobičajenim kriterijima“ za ovu vrstu štete dosuđuje 50.000 kuna.

Dotična je građanka u svjedočenju navela da su ona i suprug uhapšeni i odvedeni iz svog doma u Sisku 21. siječnja 1992. godine. On je sutradan - nakon premlaćivanja - pušten, dok je ona nakon nekoliko dana improviziranog logora u sisačkoj Željezari zajedno s drugim ženama odvedena u kerestinački pakao. Siščanka je u svjedočenju navela da je iz logora odvedena u Bosnu na razmjenu 27. ožujka 1992. godine. Posebno je perverzno da je, kao što je na Twitteru primijetio Nikola Vukobratović, žena izbačena iz svoje zemlje i "razmijenjena" za zarobljene vojnike Hrvatske vojnike - odnosno, njena vlastita država ju je otela, zlostavljala i protjerala. Od 21. siječnja do 27. ožujka prošlo je 67 dana. Na drugom mjestu u iskazu, svjedokinja je rekla da je bila zlostavljana tri i pol mjeseca, dakle 105 dana. Podijelimo li 50.000 sa 67 dobijemo 746, a sa 105 - 476 kuna.

Istovremeno, isti je sud zamjeniku predsjednika HDZ-a i potpredsjedniku Sabora Milijanu Brkiću dosudio 40.000 kuna odštete na ime duševnih boli uzrokovane tekstom kojim mu se pripisivalo zataškavanje elitne prostitucije - u presudi koju je opet objavio Telegram. Brkić je sudu ispričao, a spomenuti portal prenio, da su ga kolege zastupnici propitkivali o čemu se radi, susretao se s negativnim pitanjima ljudi na ulici, prijateljima se morao pravdati, a i djecu su mu zezali u školi i na fakultetu, te pitali hoće li im tata završiti u zatvoru. Uvjeravao je sud i da ga je mama, nakon što je vidjela tekst na portalu Večernjeg, nazvala u suzama. Sud je tu Brkićevu kalvariju odlučio honorirati s 40.000 kuna, dakle tek nešto manje od iznosa koji je Siščanka dobila za dva do tri mjeseca bestijalnog fizičkog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja. 

Dvorac pretvoren u mučilište (SCREENSHOT: GoogleMaps)

U ove dvije presude stalo je sve što treba znati o današnjoj Republici Hrvatskoj. Kakvi su, naime, to "uobičajeni kriteriji" po kojima je siroti Brkić za neugodnosti standardne za političara njegovog ranga dobio 67 do 84 puta veći iznos od iznosa dodijeljenog navedenoj građanki po danu iživljavanja, zbog kojeg ima duboke traume do današnjeg dana - a imala bi ih i da je taj užas trajao jedan jedini dan? Da i ne spominjemo kako je Brkić zbog sličnih stvari medije tužio ukupno 34 puta te da mu je do sada dodijeljeno 250.000 kuna - dakle, pet puta više nego li je ta građanka dobila za kompletan proživljeni horor? 

Kriteriji su vrlo jednostavni: Brkić je u samom vrhu piramide moći u ovoj državi, a Siščanka je obična "četnikuša", dakle nitko i ništa. S obzirom da su ovakvi slučajevi dio sustavne prakse, kako možemo okarakterizirati takvu državu? Kao temeljenu na nepravdi, laži i preziru spram građana i vlastitih osnivačkih akta te nasilju. Nepravda je očita. Kako stavak 2, članak 15. Ustava RH kaže da su "svi pred zakonom jednaki", a iz navedenih primjera je jasno da su Brkić i građanka sve drugo nego jednaki, jedini moguć zaključak je da Ustav RH - laže. A nejednako postupanje sa službeno jednakim ljudima oblik je strukturnog nasilja. 

Da li je to nasilje rezervirano samo za pripadnike manjina? Nikako: ne samo da je muž navedene Siščanke hrvatski branitelj - i to poginuo u ratu - nego postoji i treća znakovita presuda, iz siječnja ove godine. Branitelja Dragutina Pocrnića, koji je 2009. godine Osijeku razotkrio lanac dječje prostitucije - te time evidentno stao na žulj lokalnim moćnicima koji su koristili maloljetnice iz Doma za odgoj djece i omladine - policija je uhapsila pod optužbom za lažno prijavljivanje te širenje lažnih i uznemirujućih glasina. Pet je mjeseci proveo u zagrebačkoj Zatvorskoj bolnici i višestruko podvrgavan psihijatrijskom vještačenju ne bi li se dokazalo da je opasan za sebe i okolinu. Slučaj protiv njega na kraju je odbačen. Općinski sud u Osijeku prošli je mjesec Pocrniću za 152 dana - na toliko dugo ga je država protuzakonito kidnapirala i držala bez slobode, u istoj sobi zajedno s ubojicama - dosudio odštetu od 30.400 kuna. Pocrnić je tražio mizernih 60.800 kuna - odnosno, 400 kuna po danu otmice - no za sud je evidentno to prema "uobičajenim kriterijima" bilo previše.

Milijan Brkić i silovana građanka sve drugo su nego jednaki (FOTO: HINA/Damir Senčar)

Tko, odnosno koja organizacija je utemeljila ovu državu i institucionalizirala praksu nasilja, nepravde i laži? Hrvatska demokratska zajednica, koja je devedesetih godina - piše profesor Pravnog fakulteta Dario Čepo u nedavno objavljenom radu - dizajnirala sve institucije u ovoj zemlji prema vlastitim potrebama, pri čemu je naročito podjarmila pravosuđe. Je li moguće razmontirati HDZ-ov sustav? Jako teško, s obzirom da opozicija za to nema snage ni želje, ni u rijetkim trenucima kada preuzme vlast, a Crkva i branitelji čvrsti su saveznici vladajuće partije. Utemeljitelj HDZ-a Franjo Tuđman čovjek je na kojeg pozivaju sve relevantne političke snage u zemlji - od mainstream ljevice do krajnje desnice. Istovremeno, Tuđmana je sud utemeljen od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda - ugrubo, svjetske vlade - u presudi Prliću i ostalima označio sudionikom udruženog zločinačkog poduhvata - koji je uključivao progone, ubojstva, silovanja, deportacije, logore te bezobzirno razaranje i pustošenje gradova, naselja ili sela - kako bi se postigao politički cilj etničkog čišćenja i pripajanja RH dijelova susjedne države. Tuđman, njegov kip i djelo u Hrvatskoj su, međutim, zakonom zaštićeni, premda se tijekom njegove vlasti masovno nasilje primjenjivalo i prema vlastitim građanima - kao što zorno prikazuje slučaj zlostavljane Siščanke: aktivist Zoran Erceg osuđen je na 15 dana zatvora te zabranu prilaska Tuđmanovoj statui zato što je viknuo da je Franjo Tuđman ratni zločinac.

HDZ i Tuđman utemeljitelji su sustava zasnovanog na laži, nepravdi i nasilju, države u kojoj i zakon za moćnike važi drugačije nego li za "obične građane". Hrvatska temeljena na pravdi, jednakosti pred zakonom, povijesnoj istini i vlastitom Ustavu podrazumijeva temeljitu demontažu ove HDZ-ove države - koja nije isto što i Hrvatska - te revalorizaciju Franje Tuđmana sukladno njegovom stvarnom liku i djelu. Koliko god teško izgledalo, borba za takvu društvenu transformaciju - osim emigracije, rezignacije ili cinizma, odnosno pristajanja na nepravdu - jedini je izlaz. Bilo kakva slična društvena promjena zahtijevat će desetljeća. To znači da su stvoritelji ovog društva oštetili i oteli živote niza generacija. Depresivno? Pa, možda, ali u ovoj Hrvatskoj uvijek ima onih kojima je po "uobičajenijim kriterijima" gore. Recimo Miljanu Brkiću.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"