Uvijek smo na početku. Uvijek je pitanje samo kako smo zamislili stvar i otkuda smo krenuli. Tamo, u tom trenutku u vremenu, u tom mjestu u prostoru otkuda je sve počelo leži uzrok svega ovoga što danas živimo. Ili je i to potpuno pogrešna pretpostavka, još samo jedna laž koja nam pomaže da umaknemo besmislu petparačkih sudbina, koje smo za sebe izmaštali, barem na jedan jedini trenutak. 

Pišem i moram vjerovati u svaku riječ koju otipkam. A cijeli mi se svemir ruga i zbija šale na moj račun. Nije to nimalo ugodno. Ali oduvijek se sve činilo kao zajebancija. Nije postalo nimalo ozbiljnije ni kada je Nancy uzela očev pištolj i odlučila prekinuti mučno izmaštavanje i tjeranje dalje u kojem je znala da ne može pobijediti.

Ciao, pankeri s mamine raštike, kako ste? Nemojte se plašiti, ja sam jedan od vas, znam da i vi imate pravo na snove. Znam da ovo nije beatnička Amerika niti swinging London. Isto kao što znam da čak i u malim gradovima, u sasvim malim nebitnim zemljama, mali ljudi imaju pravo na velike snove. A snovi, mali i veliki, kako znamo, traju dok konobar ne objavi fajront. Snovi se sanjaju za šankom. Tamo i umiru. Crkavaju, preciznije. Uvijek na samrti, ali nikad sasvim mrtvi. Smrde na dim. Zaudaraju na loše lager pivo. Uši su im otekle od priče o tome kako si prekjučer na ulici vidio ljubav svog života. Izlazila je iz taksija i njeno je golo koljeno poremetilo ustaljen raspored subotnjeg popodneva i izazvalo političku nestabilnost na drugom kraju svijeta.

U grlu tvojih snova je zapela legenda o tome tko je prvi u gradu prije trideset i više godina imao originalne leviske i to je bilo dovoljno da ljubav tvog života odšeta u nečiju tuđu subotu. To je tri ujutro u stvarnom vremenu. Bulazniš, brate. Tri ujutro ispred ogledala. Ako si trijezan ili samo pijan, a ne potpuno izluđen. Nisi ti kriv, pička mu materina!

Tri ujutro, sestro. Tamo je sprud na koji se uvijek nasučemo. Ako lebdiš, ako uspiješ na trenutak pogledati sve to sa strane vidiš da su žene na rubu samoubojstva, a muškarci izgledaju kao da žele ubiti nekog. Ali ništa se nikad neće dogoditi jer su im srca pištolji puni lažnih metaka. Nitko neće završiti svoju dramu u lokvi krvi ispred zalogajnice na nekoj širokoj aveniji niti će njihova ljubav slomiti krevet u nekom jeftinom drumskom motelu.

Tri ujutro u malom gradu. Tri ujutro u srcima malih ljudi. Tri ujutro. Fajront za velike snove. Tri ujutro, brate. Ugasi cigaretu i pljuni na pod. Ovdje se priče prenose s koljena na koljeno. Nema toliko tužne glazbe koja bi pristajala uz naše oči. Nema ničega. Konobar će možda kukati kako mu kod kuće plače dijete, ali ni on neće piti vodu prljavu kao vražja stopala. Oh, da, vrag je strugao pete na našem izvoru.

Ali okreni turu, sestro. Za nepoznatog lika koji pjeva kao da je ugledao samo dno pakla. Pridruži mu se. Popravi šminku. Sanjaj, jebiga, i dalje. Jer mi smo najljepši mogući ljudi u najljepšem mogućem životu. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com