Nakon što se prvi zagrebački aromatični vrt na Knežiji pokazao vrlo uspješnim, uz potok Črnomerec u Zaprešićkoj ulici sprema se i drugi takav. S predsjednikom Vijeća gradske četvrti Črnomerec Jerom Meićem popričali smo o ovom projektu, ali i o široj slici moguće revitalizacije i budućnosti potoka te zelenih politika i projekata Možemo. Aromatični vrt, zamišljen kao prostor gdje će građani moći sami saditi, brati i dijeliti začinsko bilje, nastavlja se na novi park u Zaprešićkoj ulici, koji je u kratkom vremenu postao jedno od omiljenih mjesta stanara Črnomerca, opremljen hemocima, stolovima za stolni tenis, zelenilom, klupama i stolovima  te stoga idealan za druženje i uživanje u proljetnom suncu.

SUNCE ZA SVE: Kako zadruge mijenjaju energetski sustav

ENERGETSKA TRANZICIJA: Novaca nema za sve

UOČI IZBORA: Zelena akcija strogo prema Tomaševiću

Gdje će se aromatični vrt nalaziti u odnosu na park u Zaprešićkoj, i u kakvom je odnosu s parkom?

- Vrt je zapravo sjeverno od postojećeg parka u Zaprešićkoj te će biti njegova ekstenzija. Sada je to zaraslo zemljište u gradskom vlasništvu, gdje se parkiraju automobili. Sam aromatični vrt  možemo staviti u širi kontekst revitalizacije potoka. Postavljanjem sadržaja kraj potoka potičemo ljude da se zadržavaju tamo, odnosno nudimo im mogućnost da tamo provode vrijeme, i samim time smanjujemo vjerojatnost da će ideje o natkrivanju potoka u budućnosti biti provedive, jer ćemo imati podršku javnosti da te javne površine ostanu uređene i pogodne za korištenje.

Arotmatični vrt na Črnomercu jedan je od rezultata novih zelenih politika aktualne gradske vlasti (FOTO: Lupiga.Com)

Spomenuli ste revitalizaciju potoka Črnomerec, koji po mom mišljenju ima jako puno potencijala, a jako je slabo uređen i nema infrastrukture…

- Ovo je svakako dio te revitalizacije. Nemoguće je revitalizirati cijeli potok Črnomerec, jer je djelomično natkriven. Gore na brdu je područje uz potok jako urbanizirano. Postoje i dionice koje su i dalje dostupne, a ova u Zaprešićkoj nam je bila najjednostavnija za urediti jer je u vlasništvu grada, te pruža dovoljno prostora i bez uplitanja Hrvatskih voda, koje su upravitelj potoka. Već asfaltiranu, propalu površinu treba samo malo obogatili sadržajem, za početak, da bi onda dobili i podršku iz gradskih struktura i ureda i podružnica da se to nastavi uređivati.

Možete li opisati kako se rodila ideja za aromatični vrt i tko ju je pokrenuo?

- Bit ću iskren i reći da je to osmislila predsjednica Gradske četvrti Trešnjevka-jug . Oni su kod sebe na Knežiji još prije godinu i pol dana izgradili prvi aromatični vrt u gradu, kojega su ljudi dobro prihvatili. Mi smo u principu od njih kopirali ideju. Svidjeli su nam se zeleni i participativni aspekti projekta. Građani i građanke, dakle, sami sade, konzumiraju i dijele ono što je posađeno, a tu je i aspekt druženja i interakcije. Mi u Vijeću gradske četvrti Črnomerec nismo idejni začetnici, ali smo našli prostor i prihvatili tu ideju kao dobru za ponuditi građanima.

Možete li ukratko opisati kako će vrt funkcionirati - što će točno biti posađeno i kako će građani to moći koristiti? Hoće li vrt biti otvoren za sve, sade li građani sami biljke ili će grad posaditi biljke koji onda mogu svi koristiti te treba li se predbilježiti za dio vrta?

- Prostor će biti ograđen ogradom, da se zaštiti od mački i slično. Ideja je da se sade začini koje bi građani potom konzumirali. Imat ćemo sjenicu s klupama i urbanom opremom kako bi se građani tamo mogli i zadržavati. Inicijalno, kod izgradnje, Zrinjevac će posaditi “prvu turu” začina, napravit će se tabla pravila korištenja i s dozvoljenim biljkama za sadnju. Nakon te prve ture građani će sami dolaziti i saditi začinsko bilje. Ideja i jest da građani sami posade, da sami održavaju i da dijele međusobno. Kad netko uloži malo sebe u neki prostor koji je javan, drugačije ga emotivno percipira i osjeća. Pazit će na to kao da je njegov vlastiti vrt, iako je možda samo došao i posadio pokoji bosiljak, ili otkinuo grančicu ružmarina da napravi sebi sadnicu.

Park u Zaprešićkoj dio je postojećeg zelenog pojasa na čiji će se sjeverni dio 'nasloniti' novi aromatični vrt (FOTO: Lupiga.Com)

Shvaćam. Znači, ako ja recimo dođem tamo i nešto posadim, prihvaćam da će to netko drugi možda ubrati i koristiti?

- Tako je. Na Knežiji se pokazalo da nije bilo devastacije. Znači, nije se dogodilo da je netko došao i sve počupao. Mi ne isključujemo da će se to možda desiti, ali ako se i desi, mi ćemo obnoviti i obnavljat ćemo dokle god ljudi ne prihvate da je to zajedničko. Drugog načina nema.

Hoće li se vrt zaključavati?

- Neće se zaključavati. Bit će postavljena vratašca, da ne ulaze životinje, ali neće se zaključavati, jer nema tu ništa čemu bi netko specifično po noći napravio štetu. Prostor je “van ruke”, nitko vas tamo ne vidi ni po danu, tako da zaključavanje nema svrhe.

Kada projekt kreće u provedbu i do kada bi mogao biti gotov?

- Očekujemo da će krenuti ove godine. Tu postoji nekoliko razina problema koji mogu utjecati na rokove izvedbe - ponajprije javni natječaj. Zakonom smo dužni formirati natječaj unutar cijene koju dobijemo od projektanta, a često se desi da su ponuđene cijene od 20 do 40 posto više. Više od 10 posto ne možemo korigirati natječaj zakonski, i onda ga moramo ponavljati te se gubi dodatnih par mjeseci, i zato ne možemo reći kada će točno krenuti. Ove godine je budžet rezerviran u Planu komunalnih aktivnosti, odnosno kvartovskom proračunu, te očekujemo da će projekt krenuti u realizaciju. Ugovorene projekte koje ne uspijemo realizirati zbog “x” razloga preuzima sam Ured za mjesnu samoupravu i oni ih od prvog mjeseca sljedeće godine kreću s realizacijom. To se ove godine dogodilo s uređenjem Vodovodne i sličnim manjim projektima.

Kako se ovaj projekt uklapa u zelenu politiku Možemo? Prepoznajete li na razini stranke da ovakvih prostora jako nedostaje u cijelom gradu i planira li se više sličnih projekata u gradu za sljedeći mandat?

- Ono što mi vidimo kao najveću poveznicu sa zelenim politikama je to što mi jednu asfaltiranu i betoniranu površinu pretvaramo u zelenu. Ta površina bila je neiskorištena i nije služila ničemu skoro trideset godina. Istovremeno približavamo građane potoku i ideji da su urbani vodotoci vrlo bitni na svim razinama. Najvažnije je da se potiče participacija, što opet ima utjecaj na to kako građani gledaju na zelene politike u globalu, jer, kao što sam spomenuo, najvažnije je da se rodi svijest da je to “naše”, da to nije nešto otuđeno, nešto  čime netko “treći” upravlja, nego da je to moje, isto kao i susjedovo, isto kao i od prolaznika, kao i, između ostaloga, od grada u cjelini. 

Što se tiče drugih projekata, pokrenuli smo projekt cvjetnih livada, koji je dobro prošao. To su lokacije po kvartovima koje se ne kose, tako su označene i služe kao hranilište pčelama i staništa za kukce. Dosad su se sve livade kosile kao travnjaci ispred kuća, što nije održivo iz perspektive urbanog ekosistema. Nadalje, sadimo stabla, u puno većim količinama nego prije. To ne ide tempom u kojemu bismo mi svi voljeli, ali postoje objektivni razlozi za to. Puno je infrastrukture kroz proteklih pedeset godina položeno na mjestima gdje bismo mi i građani voljeli da se posadi stablo. Nažalost, izmještanje plinskih instalacija zbog tri stabla je preskupo u kontekstu ovog prvog mandata kad se grad spašavao od bankrota. U principu smo tražili lokacije na kojima možemo jednostavno saditi stabla. Ako ne možemo stabla, sadimo nisko raslinje i grmlje. Nadalje, u samom GUP-u smo tražili povećanje zelenih površina.  Nastoji se osigurati da u kvartovima ne bude samo betonizacija. Ima nekoliko urbanih šuma - jedan primjer je šumica u Borovju, pored džamije, koja je u potpunosti zaštićena. Pet lokacija koje su u nekakvim procesima pretvorbi devedesetih prestale biti javne, a zapravo su zelene površine, a za koje smo imali uporište u zakonu, proglasili smo površinama od javnog interesa i javnim dobrom, tako da se ne može graditi na njima. Jedna od njih je i kod nas na Črnomercu, na križanju Selske i Baruna Filipovića. U principu, pokušavamo na razne načine osigurati što više zelenila i zaštititi ono postojeće. Provodi se i projekt zelenih dvorišta - dvorišta zgrada za koje se sustanari mogu javiti da im se sufinancira održavanje i uređenje zelenih površina. Puno se toga dešava, samo što se nakon toliko godina devastacije ti pomaci ne vide toliko koliko će se vidjeti u drugom mandatu, kad budemo s pilota prelazili na stvarne realizacije projekata i kad to bude odrađivano u punoj širini.

Zelene intervencije građanima omogućuju kvalitetniji životni prostor u betonskoj matrici grada (FOTO: Lupiga.Com)

Spominjali ste revitalizaciju potoka Črnomerec, je li u planu urediti ostatak potoka, primjerice, postaviti klupe?

- U šestom i sedmom mjesecu krećemo raditi kanalizaciju za cijelo brdo uz gornji tok potoka. Sedam kilometara kanalizacije ide po koritu potoka. Time se zaustavlja devastacija, jer dosad su svi ilegalno spajali svoje odvode i kanalizaciju u sam potok. Ovime će se to zaustaviti jer će svi dobiti normalnu odvodnju. Imamo projekt koji kroz mjesec ili dva ide u realizaciju, uz potok Kustošak, na križanju Vatrogasne i Kustošijanske. Tamo uređujemo  jednu površinu koju smo uspjeli isprojektirati, koju ćemo raditi po modelu parka u Zaprešićkoj: uredit će se nekih 350 - 400 kvadratnih metara urbanom opremom, stablima, hemocima…. Znači, točkasto, negdje gdje možemo započeti, pokazati kako to izgleda, dokazati da građani to žele, i onda možemo širiti dalje, i dobiti naklonost gradskih službi i da se negdje otkupljuju tereni.  Što god treba da bi se ljudi vratili, odnosno približili potoku! Time ga i štitimo. Taj prostor koji ćemo urediti uz Kustošak sad služi kao odlagalište za automobile. Tamo će se dogoditi drastična promjena u prostoru. Građani će reći “kako ovo super izgleda, puno je bolje nego što je bilo prije”, i onda stječemo naklonost građane za ovakve projekte.  Ovakvi sitni zahvati dugoročno mogu rezultirati velikim promjenama, ali korak po korak. 

Načuli smo neke priče o natkrivanju potoka Črnomerec i izgradnji tramvajske pruge - što možete reći o tome?

- Postoje privatni pritisci da se potok natkrije, jer time se dobivaju četiri pristupne trake za nove novogradnje. Mi smo apsolutno protiv toga, jer je kvart ionako prenapučen. Ono što bismo mi htjeli jest da se sa zapadne strane potoka, prema Pevexu, povuče tramvajska pruga koja bi spajala Črnomerec i Jarun, i uz koju bi išla biciklistička i pješačka staza. Time bismo omogućili ljudima koji žele brzo doći na Jarun da koriste javni prijevoz. Autom bi se putovalo daleko dulje. Tramvajski promet postaje efikasan kad ne dijeli prostor s automobilima. Time bismo destimulirali korištenje automobila. To su stvari koje bi se mogle realizirati, ali ne u toliko skoroj budućnosti. Pruga nikako ne bi išla preko potoka, a park u Zaprešićkoj s istočne strane bi se sačuvao.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.