YUVAL NOAH HARARI: „Zašto je Vladimir Putin već izgubio ovaj rat?“
Nepunih tjedan dana od početka rata, sve vjerojatnijim se čini da Vladimir Putin ide u smjeru povijesnog poraza. Putin može dobiti sve bitke, ali ipak izgubiti rat. Njegov san o obnovi Ruskog carstva uvijek je počivao na laži da Ukrajina nije prava država, da Ukrajinci nisu pravi narod i da stanovnici Kijeva, Harkova i Lavova žude da njima vlada Moskvom. To je potpuna laž – Ukrajina je država s više od tisuću godina povijesti, a Kijev je bio već velika metropola u vrijeme kada Moskva nije bila ni selo. Međutim, ruski despot je toliko puta ponovio ovu svoju laž da očito i sam u nju vjeruje.
Kada je planirao svoju invaziju na Ukrajinu, Putin je mogao računati na brojne poznate činjenice. Znao je da je Ukrajina, u vojnom smislu patuljak u odnosu na Rusiju. Znao je da NATO neće poslati vojsku u pomoć Ukrajini. Znao je da će europska ovisnost o ruskoj nafti i plinu primorati zemlje poput Njemačke da oklijevaju oko uvođenja strogih sankcija. Na temelju ovih poznatih činjenica, njegov je plan bio snažno i brzo udariti na Ukrajinu, obezglaviti njenu vladu, uspostaviti marionetski režim u Kijevu i izbjeći zapadne sankcije.
No, u vezi tog plana postojala je jedna velika nepoznanica. Kao što su Amerikanci naučili u Iraku, a Sovjeti u Afganistanu, daleko je lakše osvojiti neku zemlju nego je zadržati. Putin je znao da ima moć osvojiti Ukrajinu, ali bi li ukrajinski narod jednostavno prihvatio moskovski marionetski režim? Putin je igrao na kartu da hoće. Uostalom, kako je više puta objašnjavao svima koji žele slušati, Ukrajina nije prava država, a Ukrajinci nisu pravi narod. Ljudi na Krimu su se 2014. godine slabašno suprotstavili ruskim osvajačima. Zašto bi 2022. godine trebalo biti drugačije?
Svakim danom je sve jasnije da Putinu kocka nije naklonjena. Ukrajinski narod se svim srcem odupire, zadobivajući divljenje cijelog svijeta – i pobjeđuje u ratu. Mnogo mračnih dana je pred nama. Rusi bi još uvijek mogli osvojiti cijelu Ukrajinu, ali da bi dobili rat, Rusi bi morali zadržati Ukrajinu, a to mogu učiniti samo ako im to ukrajinski narod dopusti. Čini se sve manje vjerojatnim da će se to dogoditi.
"Putin se stavio u ulogu Hitlera" (FOTO: HINA)
Svaki uništeni ruski tenk i svaki poginuli ruski vojnik Ukrajincima daje hrabrosti da se odupru. A svaki ubijeni Ukrajinac produbljuje mržnju Ukrajinaca prema osvajačima. Mržnja je najružnija emocija. Međutim, za potlačene narode mržnja je skriveno blago. Zakopano duboko u srcu, može pružati otpor generacijama. Kako bi ponovno uspostavio Rusko carstvo, Putinu je potrebna pobjeda s relativno malo prolivene krvi, koja bi dovela do okupacije bez mržnje. Prolijevajući sve više ukrajinske krvi, Putina će brinuti da njegov san nikada neće postati java. Na osmrtnici Ruskog carstva neće stajati ime Mihaila Gorbačova, nego Putinovo. Gorbačov je iza sebe ostavio Ruse i Ukrajince koji su se osjećali kao braća i sestre, a Putin ih je pretvorio u neprijatelje i osigurao da će ukrajinski narod od sada biti protivnik Rusije.
U konačnici, nacije su zasnovane na pričama. Svaki novi dan donosi sve više priča koje će Ukrajinci pričati ne samo u mračnim danima koji su pred nama, već i u desetljećima i u generacijama koje dolaze. Predsjednik koji je odbio pobjeći iz glavnog grada, govoreći SAD-u da mu treba streljivo, a ne prijevoz; vojnici sa Zmijskog otoka koji su ruskom ratnom brodu rekli da se jebe; civili koji su pokušali zaustaviti ruske tenkove tako što su im sjeli na put - to je ono od čega su zasnivaju nacije. Dugoročno gledano, ove priče predstavljaju više od tenkova.
Ruski despot to bi trebao znati, kao što svi znaju. Kao dijete, odrastao je gutajući priče o njemačkim zvjerstvima i ruskoj hrabrosti pri opsadi Lenjingrada. Sada proizvodi slične priče, ali se stavio u ulogu Hitlera.
Priče o ukrajinskoj hrabrosti ulijevaju odlučnost ne samo Ukrajincima, već i cijelom svijetu. One ulijevaju hrabrost vladama europskih država, američkoj administraciji, pa čak i potlačenim građanima Rusije. Ako se Ukrajinci usude zaustaviti tenk golim rukama, njemačka vlada može se usuditi opskrbiti ih nekim protutenkovskim projektilima, američka vlada može se usuditi odsjeći Rusiju od Swifta, a ruski građani mogu se usuditi pokazati svoje protivljenje ovom besmislenom ratu.
To nas sve može inspirirani da se odvažimo učiniti nešto, bilo da je to donacija, dobrodošlica izbjeglicama ili pomoć u borbi internetom. Rat u Ukrajini će oblikovati budućnost cijelog svijeta. Ukoliko se dozvoli da tiranija i agresija pobijede, svi ćemo snositi posljedice. Nema smisla ostati tek promatrač. Vrijeme je da ustanemo i budemo brojni.
Nažalost, ovaj će rat vjerojatno potrajati. U raznim oblicima, može se nastaviti godinama. Ali najvažnije pitanje je već odlučeno. Posljednjih nekoliko dana pokazalo se cijelom svijetu da je Ukrajina vrlo stvarna država, da su Ukrajinci vrlo stvaran narod i da definitivno ne žele živjeti pod novim Ruskim carstvom. Glavno pitanje koje ostaje otvoreno je koliko će vremena trebati da ova poruka prodre kroz debele zidove Kremlja.
Prijevod s The Guardiana - J. B./Lupiga.Com
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA/EPA/Christian Bruna
@Verena evo, citirat ću vas:
"Dokle god se gomila oružje, svi su jednako krivi"( Iz komentara)
Ne,nisu.Onaj tko ga upotrijebi,agresor je,silnik i krvnik.Pacifisti se tu ništa ne pitaju."
(kraj citata)
"Napravljeno da bi se upotrijebilo!" piše na pištolju iz jednog filma, u kojem protagonist našavši ga ubrzo unatoč svom svjetonazoru postaje onaj koji oduzima drugom čovjeku život. I mada filmska ipak je priča temeljena u realnosti. To je život. Čovjeku pruži priliku i on će postati primjereno prilici, liječnik, glazbenik, slikar, ubojica...
Koncept općenarodne obrane je čvrsto poučavao da Jugoslavija nikad neće voditi napadački rat, u Hrvatskoj, a potom i u vašem Sarajevu je ta doktrina potvrđena kao laž. Svi mi koji smo imali oružje i bili po bojištima, ideološki smo bili u "obrambenom", po vokaciji, ratu. Srbi su agresor mi se branimo. Hrvati su agresor oni se samo brane. Bošnjaci su agresor i svi se brane... i tako u nedogled. I svi su oni (ja) ništa manje krvnici, agresori i tirani. Bez oružja, nitko od tih (nas) "junaka" ne bi ni pomislio bilo kome zaprijetiti ali to je moja utopija, ako malo razmislite o ovome mislim da ima materijala za razmišljanje.