Već niz godina građani Hrvatske potpuno su pasivni u odnosu na društvena zbivanja, što je bio osnovni preduvjet za Veliku pljačku koja se odigravala u režiji vrha vladajuće stranke. Svaka naznaka društveno korisnog djelovanja dočekana je kritikom najjačih medija. Ovo mogu posvjedočiti studenti Filozofskog fakulteta. Zbog zahtjeva za državno financiranje školovanja zamalo su proglašeni državnim neprijateljima. Na ovom mjestu donosimo govor 15-ogodišnjeg engleskog dječaka i kratak osvrt na temu hrvatskog odnosa prema društvenoj solidarnosti

Britanski studenti i učenici u borbi za besplatno školovanje (foto: deathandtaxesmag.com)

Hrvatska televizija, Jutarnji list i drugi provladini mediji, koji nisu mrdnuli niti prstom kako bi spriječili još jedan krug Velike pljačke Hrvatske, skočili su na zadnje noge da dokažu nerazumnost zahtjeva studenata Filozofskog fakulteta. Nema besplatnog ručka, drečali su izbezumljeni građani u televizijske kruške gurnute im pod njušku, kao da se zahtjev za besplatno školovanje ne odnosi i na njihovu djecu. Potpuno odsustvo racionalnog promišljanja društvenih problema odavno je jedna od glavnih odlika građana ove zemlje, zarobljenih u svakodnevicu koja diktira držanje jezika za zubima, redovitu otplatu kredita, plaćanje komunalnih režija i povremene izlete u neki od brojnih shoping centara. Otpor koji su provladini mediji hrvatskim građanima usadili prema ideji besplatnog školovanja bio je vrhunac društvenog ludila.

Pobuna na Filozofskom fakultetu nije naišla na plodno tlo, pa se polako ugasila i danas smo bez ozbiljnijih izgleda za ponovno nametanje ove prevažne teme društvu. Hrvatska je ostala do grla u močvari, a njezini građani - osviješteni kao stado ovaca na planinskom pašnjaku - danas zadovoljno mogu konstatirati da će privilegij stjecanja fakultetske diplome sutra imati uglavnom djeca bogatih roditelja. Na taj način zacementirat će se društveni odnosi koji diktiraju vladavinu najsnalažljivijih hrvatskih sinova i kćeri, onih što su u u tekućem vremenu prvobitne akumulacije kapitala pokazali najviše smisla za osvajanje društvenih dobara koja su prije samo dvadeset godina pripadala svim građanima. Kratko rečeno: omalovažavajući zahtjeve prve generacije studenata koja se nakon dvadeset godina usudila nešto tražiti, glasali smo da svi zajedno ostanemo u govnima do grla. Pobuna studenata je, rekosmo, ugašena, a Hrvatska je ostala bez izgleda da (p)ostane zemlja u kojoj je svakom njezinom građaninu dostupno visoko školovanje.

Zbog Vladine namjere da povisi cijenu studiranja na ulicama Londona započeo je pravi mali rat

Siti svega i zadovoljni svojom glupošću, danas gledamo odakle se vedri. Uveseljeni smo hapšenjem bivšeg premijera Ive Sanadera i privođenjem nekolicine drugih državnih dužnosnika i poslovnih ljudi, pa nemamo potrebu razmisliti što će biti sutra. Nadu da nešto možemo promijeniti u sivoj svakodnevici ne da smo izgubili, nego smo spremni u svakom trenutku skočiti za vrat svakom tko to pokuša učiniti u naše ime, sigurni da će nas u tom gušenju svake inicijative podržati i glavni hrvatski mediji. Jutarnji list i Hrvatska televizija u tome su se odavno dokazali, a niti ostali mainstream mediji nisu se baš spremni ubiti za ideale socijalne pravde i društvene solidarnosti.

Primjer odnosa javnosti prema zahtjeva za svima dostupno školovanje zorno je dočarao našu bijedu. U isto vrijeme, u zemljama zapadne Europe đaci i studenti ustaju protiv poskupljenja školarina, a ulicama glavnih gradova potekla je i krv. Pri tom valja primijetiti da djeca država u kojima kapitalizam ima nešto dužu tradiciju nego kod nas niti najmanje ne sliče ovdašnjoj. Većini hrvatskih studenata glavni prioritet je veći komad mesa u studentskoj menzi, a o stanju učeničkih generacija sve je reklo nedavno istraživanje GONG-a, koje je otkrilo da hrvatski srednjoškolci vjeruju kako građani koji se izjasne kao Hrvati u Hrvatskoj moraju imati veća prava od drugih.

Ovakve prilike nude nam isključivo mračnu perspektivu i ubijaju nadu u svakom tko još uvijek vjeruje da bi se Hrvatska sutra mogla upisati u red civiliziranih europskih zemalja. Sudeći prema aktualnom stanju stvari, socijalna pravda i društvena solidarnost u Hrvatskoj će još dugo biti samo misaone kategorije. Na ovom mjestu dajemo vam na uvid govor 15-ogodišnjeg engleskog učenika, e kako bi se uputili u procese koji se trenutačno odvijaju u zemljama uzorima. Na koncu, valja nam reći tek da se nadamo da će kroz stotinjak godina i Hrvatska u srednjoškolskim klupama odgajati ovakvu djecu, djecu kudikamo pametniju od svojih roditelja. Predmetni govor, inače, odnosi se na prosvjedne akcije engleskih učenika i studenata, pokrenute zbog vladine nakane da cijene školovanja poveća trostruko u odnosu na dosadašnje. Zabilježen je na jednom skupu u londonskom Camdenu. Skup je organizirala Koalicija za otpor britanskih đaka, studenata i prosvjetnih radnika.

 

  Lupiga.Com