Kako će sahraniti hrvatsko obrazovanje?
U Europi - zahvaljujući dugotrajnoj ekonomskoj, idejnoj i svakoj drugoj krizi tog kontinenta te dosljednom provođenju neoliberalne politike koja uništava svaku solidarnost u društvenom tkivu (te se doslovce vraćamo na stanje prije društvenog ugovora u kojem je čovjek čovjeku vuk - zapravo se poništava 500 godina borbe za boljitak masa) - dolazi do sve žešćih društvenih sukoba. Nedavno smo gledali masovne prosvjede u Francuskoj, a danas su na ulice Londona izašli deseci tisuća studenata - po studentskim izvorima ukupno 52 tisuće - kako bi protestirali protiv vladinog plana da se poveća školarina i smanji državna potpora sveučilištima. Unatoč tome što je prosvjed uglavnom bio miran, u jednom trenutku se manja grupa prosvjednika sukobila s policijom. Prosvjednici su, noseći anarhističke zastave, zauzeli sjedište Konzervativne stranke psujući "torijevska smeća". Policija je upotrebljavala pendreke, a prosvjednici jaja, kamenje i boce. Trideset i pet ljudi je uhapšeno, a 14 je završilo u bolnici.
U jednom trenutku dio studenata zauzeo je sjedište Konzervativne stranke psujući "torijevska smeća"
I ministri i studenti su najavili da je ovo tek početak bijesa javnosti usmjerenog protiv vladinih mjera štednje. Podsjećamo, to su one mjere štednje koje su uvedene kao posljedica odluke da za ekonomsku krizu ne plate oni koji su je izazvali, odnosno banke, nego države, drugim riječima narod. Kod nas također imamo prilike gledati orkestriranu kampanju vlade i većine medija, od kojih su najbjesniji oni u sklopu EPH, a kojom nas se želi uvjeriti da je jedini spas crkavanje naroda, rad do smrti i ukidanje besplatnog pristupa zdravstvu i obrazovanju, uz bogaćenje manjine koja je i tako već bogata i bliska našim političkim moćnicima.
Britanska liberalno-konzervativna vlada namjerava povisiti školarine na 9.000 funti godišnje i srezati sredstva namijenjena visokom obrazovanju za 40 posto. O toj odluci glasati će se u parlamentu prije Božića. Vođa studenata Aaron Porter kazao je kako su oni "u borbi za vlastite živote".
"Ovo je borba za naše živote", poručuju studenti
- Suočavamo se s neviđenim napadom na našu budućnost prije nego je čak i započela. Predlažu barbarske rezovi koji će brutalizirati naše koledže i fakultete, kaže Porter.
Zamjenik premijera i šef liberalne partije Nick Clegg, pak, prije izbora obećavao je potpuno ukidanje školarina, dok sada tvrdi kako "postoji višestranački konsenzus o potrebi reformiranja sustava obrazovanja".
Podoficirski mentalitet
Podsjećamo da se u Hrvatskoj upravo priprema izglasavanje triju novih zakona koji će iz temelja promijeniti dosadašnji znanstveni i obrazovni sustav. Za javnu raspravu o tim promjenama, nakon kojih od starog sustava neće ostati ni kamen na kamenu, resorno ministarstvo odredilo je - u skladu s našim poimanjem demokracije - 13 radnih dana. Država kani, između ostalog, uvesti novo tijelo preko kojeg će imati apsolutnu političku kontrolu nad sveučilištem, a predsjednik nacionalnog vijeća za znanost (kojeg je netko već usporedio s blagopokojnim VONS-om iz Tuđmanovih vremena) trebao bi biti premijer osobno. Drugim riječima, da su ti zakoni sada na snazi o ključnim stvarima u našoj znanosti i obrazovanju odlučivala bi Jadranka Kosor, provincijalna, nesposobna, banalna i zatucana malograđanka za koju je Emma Bovary sofisticirana dama, koja se u znanost razumije koliko i u sve ostalo, a to je doslovce ništa, te koja nas svojim potezima poput ekstatičnih reakcija na Glamourovu nagradu ili žicanja Obame za autogram sili da se sramimo što pripadamo ovoj naciji.
Kod nas je rektor stao na stranu gazda, odnosno ministarstva
Protiv novih zakona pobunila se kompletna akademska zajednica, znanstveni instituti, gotovo sva sveučilišta i studenti, nazivajući ga totalitarnim, a Gvozden Flego je za Novi list ustvrdio da se jasno vidi "podoficirski mentalitet" sastavljača tih zakona. Radovan Fuchs, čini se najnesposobniji ministar znanosti i obrazovanja u dugo vremena - neki izvori iz ministarstva tvrde da tamo sve konce zapravo još uvijek vuče Dragan Primorac, još jedan pulen s kojim nas je usrećio Ivo Sanader - odgovorio je da "kritiziraju oni koji nove zakone nisu ni pročitali". Namjerna ignorancija, namjerna glupost i oslanjanje na golu silu oduvijek je bila glavno sredstvo agresivnih i samozadovoljnih, onih koji ne žele ni da čuju da nije po njihovom.
Bjeliš - vjerni vojnik Dragana Primorca
S druge strane, prisjetimo se studentskih prosvjeda u proljeće 2009. godine, kada se rektor zagrebačkog sveučilišta Aleksa Bjeliš stavio na stranu Ministarstva, a protiv studenata koji su zahtijevali javno financirano obrazovanje. Bjeliš sada drvi o autonomiji sveučilišta, a tada je bio vjerni vojnik Primorčevog kriznog stožera i zajedno s njim držao presice. Tamo se, prisjetimo se, pojavljivao i Ivan Bota, predsjednik Studentskog zbora, organizacije koju je HDZ osnovao po uzoru na Hitler Jugend da bi kontrolirao studentsku populaciju. Od svog osnivanja tijekom devedesetih do danas izbori za studentski zbor redovno su namještani kako bi pobijedili "državotvorni studenti", a milijunska sredstva mediokriteti smeđih noseva trošili su na to da im vlastite guzice vide puta po egzotičnim krajevima svijeta.
Elem, tadašnji predsjednik Studentskog zbora odaziva se na ime Ivan Bota, a momak je ni manje ni više nego član HDZ-a. Kada ga se o tome priupita, on će spremno kazati da je članstvo zamrznuo. Sapienti sat, odnosno mudrome dovoljno da zaključi koliko takve kreature istinski predstavljaju studentske interese.
Stara hrvatska maksima
Elem i po drugi puta, dakle, gotovo da je slatko gledati Aleksu Bjeliša kako sada plače o uništavanju sveučilišta, a kada su studenti tvrdili to isto, stavio se na stranu jačega, u skladu s onom starom hrvatskom - liži dupe moćnijem, a onog koji je na podu iscipelari. Druga maksima je - ne talasaj i zadovolji se onim što ti gazda dobaci, jer su svi koji su imali hrabrosti i mašte da se pobune grubo kažnjeni. Ima za to primjera u prošlosti koliko hoćemo - prisjetimo se 1848. godine kada su Hrvati pod Jelačićem pomogli slomiti mađarsku revoluciju (koja je bila društveno napredna, ali u isto vrijeme i šovinistička prema nemađarima), a u zamjenu su kao nagradu dobili istu njemačku čizmu kao i poraženi Mađari.
Dakle, Bjeliš stradava od iste ruke kojoj se pokorio, gotovo kao neko Hegelovo lukavstvo uma, ili pjesnička pravda. Da je 2009. imao hrabrosti stati na stranu studenata i povesti profesore koji su se sa studentima slagali (a bilo ih je nemali broj) možda smo imali priliku da nešto sami odlučimo o budućnosti našeg obrazovanja.
Svjetski jebivjetri i makro lopovi
Ovako nas čeka daljnje uništavanje naše znanosti i obrazovanja, koje će sve više biti dostupno samo bogatijima među nama, društvo će se sve više raslojavati na klase, a sukobi će bujati. Dizati ćemo kredite da bi se školovali i liječili, sistem će već naći načina da i mrtvi rade, a u novinama ćemo čitati Pavićeve tekstove o tome kako su radišni zasluženo bogati. Ista ta tiskovina koja se odaziva na ime Jutarnji list u čudu donosi podatke kako Finska školuje duplo manje ekonomista nego mi, a ipak je 20 puta uspješnija. EPH-ovim udarnicima, naravno, nije palo na pamet da istaknu činjenicu (koju su ipak prenijeli) da ta ista Finska, u postocima, školuje više filozofa i profesora književnosti nego Hrvati, pa ipak se nama neprestano pere mozak s time da su to beskorisna i neprofitabilna zanimanja. Došlo je takvo doba, a možda je i uvijek bilo, da misliti nije korisno ni profitabilno. Prisjetimo se parola Orwellovog Ministarstva istine (ili MINISTIN-a): rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć.
U Lijepoj našoj neznanje je moć
Nažalost, ova zemlja nikada (ako ne brojimo Titovo doba) nije imala snage ni mašte za bilo što originalno ili dobro, nego se kod nas samo - i to u svojoj lošijoj verziji - reflektiraju procesi koji se dešavaju u velikim zemljama. Ponovno ispada da je Marx bio u pravu kada je govorio da Slaveni (ovdje računajmo "Hrvati") nisu povijesan narod, odnosno nisu nikakav subjekt ni vlastite, a kamoli europske ili svjetske povijesti, nego tek predmet kojeg po svom nahođenju premještaju, kako je navodno napisao Bruno Bušić, svjetski jebivjetri i makro lopovi (sjetimo se Hypo banke!) uz svesrdnu pomoć naše vladajuće klase.
