Sve u svemu, za naivčine koji to nisu očekivali, muški će Hrvati u svom ionako trudbom ispunjenom životu, imati i dalje stavku zvanu - armija. A oni koji se odluče za civilno ročništvo, ostaju obilježeni kao izdajnici doma i domovine.

Prve informacije s jučer održanih dvaju vladinih koordinacija koje su raspravljale o prijedlozima da se trajanje civilnog služenja vojnog roka skrati na šest mjeseci, govore kako kraćenja ipak - neće biti.
Na čelu jedne od koordinacija, one za društvena pitanja, nalazi se, pazi, ministrica "društvenog" ministarstva obrane, Željka Antunović. Da će rezultat vijećanja biti kakav je i bio, moglo se pretpostaviti na temelju njenih ranijih izjava u kojima je društveno svijesna ministrica zahtijevala da se, ako se već neće ukinuti, civilno služenje vojnog roka barem produži kako bi se smanjio broj legalnih "dezertera".
Tako je prijedlog ministrice pravosuđa o skraćivanju civilnog vojnog roka naišao na najsnažnije neodobravanje i neslaganje upravo u redovima vlastite stranke. Ratoborna je, naime, Željka Antunović zavapila kako bi se takvom odlukom narušila, inače valjda visoka, bojna spremnost HV-a. Kako je sada postalo jasno da od nekadašnjih opozicijskih obećanja o ukidanju vojne prisile, zasad, neće biti ništa, ostaje nada da će se nešto možda promijeniti u budućnosti. Tako je lakovjernim budućim biračima Tomčić poručio da osobno u ukidanju služenja vojnog roka ne vidi ništa loše.
Iz iskustva skupljenog u tranzicijskoj Hrvatskoj možemo predvidjeti kako će i dalje opozicija i slabiji dio pozicije koketirati s ukidanjem, ionako vojno neobrazovanog, ročništva, dok će se pozicija braniti državnim interesima i tezama o nužnosti postojanja institucije ročništva zbog održavanja fantomske razine bojne pripravnosti. Valjda zbog potreba nekog budućeg rata.