Evo, prošao je Međunarodni dan sjećanja na Holokaust, a na Lupežu niti slova. Oko šest milijuna Židova ubijeno je u tih stravičnih sedam godina (1938. - 1945.). Prosječan kreten na spomen Holokausta kaže da je šest milijuna mrtvih prenapuhana brojka. Ali pustimo to. Pročitajte nešto o Holokaustu i pogledajte fotke, a ne bi poslije toga bilo loše ni razmisliti

 

Riječ Holokaust inače dolazi iz grčkog poganskog rituala, gdje označava postupak spaljivanja žrtve pojedinom bogu. Nakon Drugoga svjetskog rata tako je nazvan pokušaj istrjebljenja Židova u dijelovima Europe pod nacističkom Njemačkom.


Kako to objašnjava Julija Koš u knjizi “Alef bet židovstva”, Holokaust nije nastao preko noći. Prethodio mu je antisemitizam, koji je, na žalost i sramotu "Starog kontinenta", neodvojiv dio europske povijesti.
Stara dama - Europa nije uspjela odgojiti narod koji nije imao duže ili kraće periode antisemitskog ludila. Svoj izopačeni korijen antisemitizam vuče iz ideje o židovskoj krivnji za smrt Isusa Krista.



Vrli Novi vijek donio je rasnu mržnju, temeljenu na ideji da su narodi indoeuropskog podrijetla plemenitoga, a ostali neplemenitoga soja - nevrijedni ili manje vrijedni života. Ta bolesna ideja javila se već u 18. i 19. stoljeću, a svoju kulminaciju dosegla je u razdoblju dok je harao jedan od najpoganijih zločinaca od kad je svijeta i vijeka. Dakako, radi se o Adolfu Hitleru.



Njegov izopačeni um ispisao je najtragičnije poglavlje židovske povijesti, hebrejski nazvano Šoa (Velika nesreća, Veliko stradanje).
Hitlerov nacional-socijalizam slavenske narode vidio je kao  buduće robove germanskih gospodara, dok je Židovima i Romima namijenio drugačiju sudbinu - potpuno istrebljenje. Načelo rasnoga antisemitizma zakonski je razrađeno 1938. godine u Njemačkoj.




Rasnim zakonima Židovima su oduzeta ljudska prava. Morali su biti obilježeni žutom Davidovom zvijezdom, konfiscirana im je imovina i gaženo dostojanstvo.   
U godinama Drugog svjetskog rata ulogu spasonosne oaze u kontinentalnom dijelu Europe za mali broj Židova odigrala je neutralna Švicarska.



1941. godine Hitler započinje s provođenjem takozvano "Konačnog rješenja židovskog pitanja". Milijuni Židova završili su koncentracijskim logorima, gdje su bez milosti likvidirani. Samo iz Varšave u logore je odvedeno i ubijeno 400 tisuća Židova.
Svjedočanstva preživjelih šokirala su svijet. U logoru je umrla i Ana Frank, čiji dnevnik je svjedočio o strahotama logora Auschwitz - Birkenau.



U provođenju suludog plana nacistima su u osvojenim zemljama pomagale kvislinške državne tvorevine. Tako je bilo i u Hrvatskoj. Ustaška NDH-a sudjelovala je u Hitlerovim zamislima. Najveći broj ljudi ubijen je u ustaškom logoru Jasenovac.

Nekoliko stotina ljudi u Hrvatskoj je spašeno uz pomoć crkvenih vlasti i ureda za useljenje nekoliko zemalja, te dobrotom i hrabrošću Hrvata koji su unatoč rasnim zakonima spašavali Židove od progona.

Kraj rata označio je  kraj patnji progonjenih Židova. Nedugo zatim formiran je Izrael, zemlja koju su nakon rata naselili preživjeli europski Židovi.




Danas, 60 godina kasnije, ludilo se opet budi. U Hrvatskoj se bez srama tiska Hitlerov "Mein Kampf", tiskaju se "Protokoli sionskih mudraca", a bolesnici kao što su Ana Lučić i Mladen Schwartz slobodno iznose ideje po uzoru na one Hitlerove. 
"Pa to je demokracija, neka prodaje tko što hoće:" To je jedan od argumenata za tiskanje najzlokobnije knjige iz ljudske povijesti. Čuo sam to već nekoliko puta, a idući put kad čujem izrigat ću se na sugovornika.  



S druge strane, sad Izrael gradi zidove pokušavajući spriječiti Palestince da ulaze na "njihovo" područje, i sve bolesno sliči na vrijeme kad su Nijemci ograđivali židovski geto u Varšavi. Ovaj put u ulozi tiranina našli su se Židovi. 



A kod nas? Najpopularniji Thompson: konobar što pjeva o klanju u Jasenovcu. 
U susjedstvu, opet, na krilima ludila izbore dobili radikali. Mnogi antinacionalistički nastrojeni tipovi otišli su u drugu krajnost: pred njima se ne smiješ niti zajebavati s nacionalizmom jer se u trenu dignu na zadnje noge.


Zaboravljene su diktature, torture, egzekucije, gulazi ...
Izgleda da je lakše živjeti bez sjećanja; komfornije je u svakom slučaju. Rasisti i nacionalisti su, kao i obično, na ulicama. A na ulicu je lako dovući i svjetinu što lako i brzo zaboravlja. Kao da nismo naučili da se povijest često zna ponoviti. 
Osobno se ne bih iznenadio novoj Velikoj nesreći - Shoa.