Kada su kazete i CD-i početkom '90-ih u potpunosti istisnuli vinile iz svijeta popularne muzike, gramofonske ploče postale su medij kojeg su nastavili voljeti tek audiofili, DJ-i i ljubitelji nezavisne glazbe. I dok se tada činilo kako će gramofonske ploče otići u povijesnu ropotarnicu, već osmu godinu zaredom prodaja i proizvodnja vinila raste, unatoč činjenici da pada sveukupna prodaja albuma. Vinil se vratio na velika vrata. Medij kojeg su mnogi odavno otpisali, u 2014. godini zabilježio je porast prodaje od čak 52 posto u SAD-u, dok je u Velikoj Britaniji ovog tjedna pokrenuta i službena top ljestvica prodanih ploča, uoči Record Store Daya, kojim se 18. travnja obilježava dan posvećen kulturi prodavaonica ploča i CD-a te njegovim zaposlenicima. Dok u Hrvatskoj ne postoje službeni podaci o prodanim pločama, trend je to koji se i kod nas ponovno vratio "iz mrtvih", a prema našim sugovornicima za njega su zaslužni mladi ljudi.

U centru Zagrebu, u Tkalčićevoj ulici, smjestio se Record Store, gdje ljubitelji vinila mogu nabaviti sve na jednom mjestu, od igle do gramofona. Vlasnik Saša Dizdar skupio je hrabrosti i nešto novaca, dao otkaz u korporaciji u Njemačkoj i ostvario san dug 20 godina.

"Sve više i više vinili su traženi, pogotovo među mladim ljudima i ovim starim prekaljenim skupljačima vinila. Mislim da prate trend, a potražnja će rasti, predviđam, još neko vrijeme", kaže nam. Kod njega se može nabaviti gotovo sve, pa tako i ploče, a raspon cijena i razdoblja koja nalaze svoju publiku je raznolik. Traže se i nova i stara izdanja podjednako, i što je zanimljivo stara izdanja traže vrlo mladi ljudi.

"S tim da ono što vrijedi, što je interesantno, to se danas izdaje na novim vinilima, iako neki kolekcionari više cijene stara originalna izdanja, dok novi klinci kupuju i nove i stare ploče", objašnjava Dizdar.

U njegovom vinil shopu mogu se naći i neka izuzetno vrijedna izdanja.

"Prva izdanja su uvijek najskuplja. Prvo izdanje u '60-ima, '70-ima, to je uvijek najskuplje, dosta dobro cijenu drže ex-YU prva izdanja, poput EKV-a, Šarlo Akrobate, Zabranjenog pušenja, Josipe Lisac i prvo izdanje 'Dnevnika jedne ljubavi'. Znači, ima nekih specifičnih ploča koje su izašle, i njihove se cijene kreće od 100 do 150 eura. S tim da, primjerice, box Bijelog dugmeta košta 2.000 kuna, a prodali smo jedno tri-četiri komada. Upitno je sad koliko je ta cijena sad malo prenapuhana, za razliku recimo od Beatlesa, čiji box set dođe 2.500 kuna", kaže Dizdar. 

Najtraženija roba (FOTO: Lupiga.Com)

I dok Record store, otvoren prije nešto više od godinu dana, prodaje i nova i stara izdanja, jedan od najstarijih second hand dućana u Zagrebu zasigurno je Karma. Smješten je kao posljednji u nizu second hand prodavaonica ploča, od njih četiri, koliko se smjestilo na Trešnjevci.

Zdenko Erceg Arči smatra kako je prodaja porasla jedno 20 posto, no s obzirom na krizu kaže kako je teško dati procjene te se naše tržište upravo zbog ekonomije teško može usporediti s inozemnim. No, dobar je pokazatelj rasta popularnosti vinila, dodaje, upravo Sajam vinila u zagrebačkom klubu Močvara: "Svaki sajam je sve bolji, sve više ljudi dolazi." Primjetit će da su većina publike na sajmu mladi ljudi.

I kod njega se najviše traže osamdesete i Novi val.

"Stasala je ta generacija koji su '80-ih bili klinci i nisu imali love, a sad imaju pa su se krenuli malo obnoviti, znači traži se Novi val, sada je posebno Novi val na cijeni, zbog serije 'Crnobijeli svijet'. Azra je najtraženija, ne možeš je dovoljno nabavit koliko je traže. Da, Azra i dalje vlada, htio to Johnny ili ne htio", kaže Arči, koji u svom dućanu ima oko 25.000 artikala, što singlova, što longplejki, što CD-a, što DVD-a.

Dugme kao The Beatlesi (FOTO: Lupiga.Com)

Čak su i porasle cijene second hand ploča, poput onih kultnih Haustora, što ih čini odličnim ulaganjem.

"Što će biti veća potražnja, a manje primjeraka, to se čini kao bolje ulaganje. Prije dvije, tri godine Haustor smo prodavali za 100 kuna, a sada ja moram u otkupu dati za njega 150 kuna da bi ga prodao za 200-250 kuna, a i više. Ili, recimo, za izdanja EKV-a cijene su otišle triput gore u zadnjih godinu dana, možda malo više. Nema ploča dovoljno", kaže Arči.

Proizvodnja vinila toliko je porasla, bilo zbog novih izdanja i tiskanja kultnih albuma i čitavih kataloga, poput reizdanja Davida Bowiea, čak toliko da tvornica ploča u Češkoj ima porast čak do 300 posto u odnosu na prošlu godinu, a i ostale europske štampaonice ploča prate je u stopu. Čak su i domaći nezavisni izdavači ploča, poput Noisy Nighta, koji već ima gotovo rasprodanu uspješnicu – posljednji album Marshmallow Notebooks, osjetili ovo povećanje. Stoga, sedaminčni vinil Jennifer’s Benda izlazi mjesec dana kasnije.

Nešto malo novije (FOTO: Lupiga.Com)

"Vinili se najviše u Europi tiskaju u GZ tvornici u Češkoj, ali i Francuzi i Nijemci imaju svoje, ništa manje kvalitetne preše, a u zadnje vrijeme mi se čine puno pristupačniji za dogovor i razumnije rokove od navedenih giganata i Češke koji praktički cijeli svijet opskrbljuju pločama", kaže Igor Mihovilović, jedan od najupućenijih i najaktivnijih izdavača vinila kod nas. Djeluje kroz niz etiketa te je pomogao da svjetlo dana ugledaju brojna underground izdanja.

"'Guranje S Litice' ima 23 izdanja, ove godine će zaokružiti na 25. Od toga je na LP formatu recimo trećina, ali uvijek sam svim formatima pridavao jednak značaj. Pdv Records za koji sam radio kroz 2013. i 2014. godinu izbacio je osam ploča u periodu dok sam ja za njih radio. Noisy Night za sada ima tri ploče i nekoliko u pripremi. Nadalina odnosno Lvxor iz Splita radi čokoladne ploče, već ih je pet-šest izašlo zadnje tri godine. Fora je da se naprave metalni kalupi/matrice iste kao za prave ploče, u pravoj tiskari vinila, i onda vrijedni radnici Lvxora u Solinu kraj Splita rade komad po komad ploča od prave visoko kvalitetne čokolade", opisuje Mihovilović, prema kojem su trenutno pravi pogodak nedavna izdanja Sexe i Trobecovih krušnih peći.

Sva trojica, Saša, Arči i Igor, slažu se da je povratak vinila očekivan jer ima nešto nezamjenjivo - tjera te da se posvetiš slušanju glazbe.

Slušanje muzike vs. zvučna kulisa (FOTO: Lupiga.Com)

"To je jedan medij koji je zahtjevniji. CD je bio po zvuku inferiorniji, onda po izgledu se razlikuje. Ploča je više kao neko umjetničko djelo. Ljudi moraju puno više truda uložit kad slušaju ploču. Mogu pročitat podatke vidljive, a na CD-u trebaš povećalo. S druge strane natjera te slušaš jednu stranu 15 minuta ili manje i onda se moraš dignuti i okrenuti ploču, brisati prašinu, imati omote. To je jedan način života, nije samo slušanje", objašnjava Arči privlačnost vinila.

Pridjevi, najbolji domaći bend koji se pojavio u prošloj godini, a prilikom prvog nastupa dupkom napunio Močvaru, upravo je objavio vinil za diskografsku kuću Trouble in Mind iz Chicaga.

"Čim smo stavili album na net, ljudi iz cijelog svijeta počeli su pitati hoće li biti na vinilu, jer to 'moooraju imat' na vinilu'. Tako da mislim da postoji velik interes za ploče. Vani više nego kod nas", kaže Dino Santaleza, idejni vođa Pridjeva, autor, tekstopisac i gitarist iz Labina. Pridjevima su svoj glas dale Ivana Picek i Nina Romić, koja je također svoj album nedavno izdala na vinilu, kao i Vlasta Popić te Bebe Na Vole, čiji su albumi pobrali samo najbolje kritike.

 
Možda je samo moda, ali baš su zgodne (FOTO: Lupiga.Com)

"Iako nisam ni sanjao da će album bit izdan na vinilu, album je rađen kao da će biti na vinilu pa tako ima nešto vedriju a i mračniju b stranu. Pridjevi su savršeni za vinil. Sam sam napravio i cover. Fino je držati u rukama taj ogromni omot, pažljivo izvaditi ploču i nježno na nju spustiti iglu", opisuje Santaleza, kojem se diskografska ploča sama javila na preporuku jednog od bendova koji su za Trouble in Mind izdali album. 

Pitanje trenda ili ne, šteta je što se sama proizvodnja gramofonskih ploča ugasila kod nas. I dok su nekad kamioni puni ploča 24 sata dnevno odlazili iz bivšeg Jugotona, današnjeg Croatia Recordsa, ploče se danas tiskaju u inozemstvu.

Ah, da! Strojevi za vinile su još jedna stvar koju je popapala privatizacija. (FOTO: Lupiga.Com)

"Koliko mi je poznato iz kuloara, priča sa nekadašnjim Jugotonovim strojevima nije nestanak već legalna prodaja negdje 1995. godine, moguće i djelomično Warp Recordsu, poznatom elektronskom labelu tog doba, danas baziranom u Londonu. Po kojoj god cijeni da su strojevi prodani bilo bi bolje iz današnje perspektive da se to nikad nije uradilo, ali s obzirom kako nam cjelokupna država izgleda i koji su nam sve itekako važniji resursi otišli u vjetar u zadnjih 25 godina ovo je samo nebitan detalj te uvijek nepravedne privatizacijske priče. Siguran sam da će se i trenutna garnitura Cro Rec labela složiti s ovakvim pogledom na stvari, budući da oni također zadnjih nekoliko sezona izdaju sve više i više vinila. Vinili se tvornički proizvode na specifičan način i tu nema ništa zastarjelo, i dalje nova ploča vrhunski reproducira zvuk i daje upravo ono što treba svojim slušateljima. Koliko je moda uistinu prolazna i koliko su te brojke sudbonosne za cjelokupnu industriju muzike ostaje nam da vidimo", zaključuje Mihovilović.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Neki novi klinci".