Kako se ista stvar može potpuno drugačije interpretirati, ukoliko to želite, najbolje biste mogli shvatiti uzmete li u ruke nedjeljne primjerke Jutarnjeg i Večernjeg lista. Naime, s naslovnica obaju tih tiskovina vrišti slika Pape Benedikta XVI. No, dok u Jutarnjem uz fotografiju stoji "Papa se ispričao muslimanima", u Večernjem su stvari dijametralno suprotne i kažu - "Papa se neće ispričati". Što sad, pitate se

Dugo bi se moglo raspravljati kako to da se po jednim novinama Papa ispričao, a po drugim, to neće učiniti, ali svakako je indikativno kako Večernjakov dopisnik iz Rima, Silvije Tomašević, tekst zapravo započinje pitanjem - "Hoće li se Papa tijekom nedjeljnog angelusa ispričati islamskom svijetu koji ga optužuje da ih je uvrijedio citatom o proroku Muhamedu?".  Nakon postavljenog pitanja, novinar je s čitateljstvom podijelio ono što je on dan ranije, valjda svojim osmim čulom, mogao "primijetiti" u Vatikanu i na osnovu čega su njegov tekst opremili rečenim naslovom i pozicionirali ga kao udarnu vijest na naslovnici.

Cijela stvar zapravo leži u uredničkoj koncepciji novina, odnosno u ovom slučaju oprema teksta u Večernjem listu, čini se, izražava želju trusta mozgova, oliti velepoštovanog uredničkog kolegija, da se Papa nikome ne ispriča. U takvom stanju stvari, pretpostavljamo, morali su naći i sugovornika, koji bi, koliko toliko, podržao njihove stavove, pa su porazgovarali s teologom Adalbertom Rebićem i taj razgovor naslovili s "Muslimani nerazumno reagiraju". Rebić je, naime, mišljenja da je Papa svojim spornim govorom " htio poručiti da se islam treba distancirati od onih koji ga zlorabe za terorističke akcije".

Dopisnik Jutarnjeg lista iz Rima, Inoslav Bešker, svoj je pak tekst počeo sa sljedećim riječima - "Papine isprike muslimanima stigle su danas kroz usta Tarcisija Bertonea, koji je taj vreo krumpir našao u rukama niti 24 sata pošto je u petak preuzeo dužnost kardinala državnog tajnika.". Nakon prenošenja onoga što je Bertone izrekao, Bešker je, prema našem sudu, uronio u srž stvari, te njegovom citatu ne bismo ništa ni dodali, ni oduzeli:

- Još gore je što je poglavar Katoličke crkve svoju tezu ilustrirao citatom pravoslavnog cara Manuela II. Paleologa koji je rekao: "Pokažite ono novo što je donio Muhammed, pa ćete naći samo zlo i neljudsko, poput propovijedi da se vjera širi mačem." Izvaditi riječi cara kojemu su muslimanski Turci državu doveli na rub propasti (nestala je 28 godina po njegovoj smrti) jamačno nije bilo lukavo.Teren te rasprave ionako nije najpogodniji za kršćanstvo. U Novom zavjetu se baca prokletstvo na sve koji su protiv kršćanstva, a nije nepoznato da se i kršćanstvo širilo ognjem i mačem, i u Evropi, a i u nekim križarskim ratovima, piše Bešker, a potom ukazuje i na još pokoju simptomatičnu činjenicu.

- Tragikomično je što poprilično mnoštvo muslimana u svijetu ni ne zna što je Papa zaista rekao u Regensburgu, a kamoli u kojem kontekstu. Oni su čuli da ih kršćani opet nešto provociraju, da opet vrijeđaju Kur'an - i to je sve. U tom kontekstu su u prosvjedima stradale i jedna anglikanska i jedna protestantska crkva, koje imaju s Papom isto onoliko veze koliko naši bošnjački muslimani s Ahmedinedžadom. Ponavlja se, u neku ruku, slučaj s danskim „sotonskim karikaturama", s time što je u igri ne neki opskurni karikaturist provincijskog lista, nego poglavar Katoličke crkve, zaključuje dopisnik Jutarnjeg lista.

Inače, za vašu informaciju Papa je tijekom nedjeljnog angelusa ipak rekao da mu je vrlo žao što su se muslimani uvrijedili njegovim citiranjem srednjevjekovnog dijaloga, pojasnvši da to uopće nije njegovo stanovište, što je vjerojatno prvi put da se ikoji Papa ispričao zbog svojih riječi.