Iako posjetitelje ove stranice najviše od svega zanima zašto sisojed ne nosi tange, što me prilično deprimira & frustrira, ovdje ćemo još jednom zaozbiljiti. Radi se o novinarki Heleni Puljiz i omiljenoj nam Protuobavještajnoj agenciji u Hrvata, poznatijoj pod kraticom POA. Žbiri iz rečene POA-e novinarku su pet sati ispitivali i vrbovali, a kad je pukla bruka, slučaj Puljiz stjecajem okolnosti postao je više od igre

Sigurno vam se barem jednom dogodilo da vas je zaustavio i bez razloga maltretirao organ u plavom. Ako jeste, onda poznajete osjećaj nemoći i bijesa, koji u čovjeku izaziva želju da se nekom napije krvi. Upravo tako, ali na kvadrat, pa zatim na petu, osjeća se moja draga poznanica Helena Puljiz, lijepa,  trezvena i odlučna cura, kojoj je na kosti legla protuobavještajna agencija. Dva mutna žbira, pretpostavljamo srednje stručno spremljena, pozvali su je najprije na kavu, a zatim i u Grušku ulicu, u centralu svih špijunskih njuški Hrvatske. Tamo su je ispitivali pet sati, vrbovali obećavajući joj posao u redakciji koju poželi, pa zatim odigrali grubo - ucjenjivali je detaljima iz privatnog života.

Za zaštitu se obratila Hrvatskom novinarskom društvu, nadležnim saborskim odborima, a oni su nakon dugog vijećanja odlučili da žbiri nisu prekršili zakon. Drugačije misle oporba i predsjednik Stjepan Mesić, koji je zbog ovog slučaja zatražio ostavku ravnatelja POA-e, Joška Podbevšeka, koju mora supotpisati premijer Ivo Sanader. Predsjednikov potez bolje ćete razumjeti ako znate za kuloarsku priču, prema kojoj je POA zapravo obrađivala predsjednika Mesića, želeći dokazati da mu je kandidaturu financirao Hrvoje Petrač. Na taj način je, kaže priča (koja, čini se, i nije samo priča), premijer htio skenjati predsjednika na predstojećim izborima i osigurati pobjedu svoje mezimice Jadranke Kosor.

Sukladno okolnostima, premijer nije htio potpisati Podbevšekovu ostavku, nego je stao izvrdavati. U tom trenutku postalo je više nego jasno da je Podbevšek premijerov igrač; da za njegov račun obavlja prljave poslove; da politika Ive Sanadera i nije tako umivena kao što se mislilo. Naime, sličnim policijsko-špijunskim metodama rada s novinarima Sanaderova stranka zabavljala se od 1991. do 2000. godine. U tom razdoblju skupili su zavidnu kolekciju zabilješki o privatnim životima hrvatskih građana, posebno novinara. Poznata je Sanaderu ova igra, i sam je kao član HDZ-a bio jedan od igrača. Ne želeći supotpisati Podbevšekovu ostavku, Ivo je pokazao da se živo sjeća kako su nekad nesmetano, bez ikakvih reakcija i posljedica, njuške iz njegove stranke nalagale operativnu obradu građana. Ali zaboravio je da ovo nije  '91. a bogami ni '99. godina. Napokon su se skupila muda u šake, pa svi, a pogotovo novinari, jedva čekaju kad će netko biti uhvaćen u nečasnom poslu, da mu se najebu stare. Otud ovakva halabuka po novinama, koja je više nego dobrodošla.
        
Nakon što se pitanje slobode i ljudskih prava novinarke Puljiz pretvorilo u politički sukob dvojice najistaknutijih hrvatskih muževa, nadležni su Puljizovu gurnuli u stranu, koristeći je tek kao figuru u političkoj partiji šaha. Ali već sam napomenuo da je Puljiz trezvena i odlučna žena: njezini predstavnici iz novinarskog društva najavljuju da neće dopustiti da se slučaj tek tako raspline, nego daju na znanje da će se obratiti svim nadležnim europskim institucijama. Pa kad je bal, neka bude maskenbal - neka cijelom svijetu bude jasno kako to obavještajne nam agencije i Hrvatska demokratska zajebnica zamišljaju demokraciju i slobodu. 

Mutnim žbirima iz POA-e i njihovim navadama da pet sati ispituju i u špijune vrbuju slobodne građane tako će se uskoro pozabaviti nadležna tijela Europske komisije. U zaključku, trebam li vas podsjetiti da se u Gruškoj ulici, posjednuti na stolicu među mutne špijunske njuške, sutra možete naći i vi; vi koje ne zanima ništa osim odgovora na pitanje zašto sisojed ne nosi tange.
 
Zato: OTPOR STOKO - OVO JE DIKTATURA!!!