Odmah treba reći da ne pišemo novicu o izdanju Hrvatske gospodarske komore "Tko je tko u hrvatskom novinarstvu" zato što tamo nije spomenut nitko s ove stranice, bilo kao Lupež, bilo kao novinar neke druge redakcije. Ne, nije nam povrijeđena taština, uostalom nema tamo nijednog novinara nijednog web-portala, pa što bi bilo nas!?

"Tko je tko ..." priredila je gospodična Marina Sokač, glasnogovornica Hrvatske gospodarske komore. Možemo čestitati na ideji, tuleći što se sličnoga nije sjetio netko pozvaniji i pismeniji, recimo pretpotopno Hrvatsko novinarsko društvo. I tu je čestitkama kraj, osim ako smo dužni čestitati i na maru zanosne Martine da se na milijune adresa pošalju upitnici o novinarima koji su trebali biti obuhvaćeni. Ponovimo, ako nije sjelo, nije to posao HGK, nego njihova dobra volja.

Kad smo to obavili možemo prijeći na "riljanje". Na 368. stranica nalaze se podaci o 1 300 novinara poredanih i normiranih kao na način kao da je netko tisuću ispunjenih upitnika uzeo s ogromnog stola, malo spljoštio da ne vire rubovi i poslao u tiskaru. To znači da ima nevjerojatan broj tiskarskih grešaka, čak i u nazivu redakcija ("Vijesnik", recimo), a o imenima i prezimena žurnalista da se i ne govori, zastarjelosti (npr. kao glavni urednik jednog dnevnog lista navodi se čovjek koji to nije od 1994.), krivo svrstanih novinara (podijeljeni su na 38 područja rada – od arhitekture do znanosti), neobrađenosti (redakcije, prema ovom vodiču, ne prelaze brojku od 20 ljudi što je daleko ispod stvarnog broja), nesređenosti (nisu se sjetili da na kraju stave imenik koji bi olakšao traženje), ubitačnih nelogičnosti (negdje se u naslovu iznad podataka o novinaru navodi ime medija, a negdje izdavača), podinformiranosti (valjda su se tu trebali naći podaci, ako ne o svim novinarima, onda svim glavnim urednicima hrvatskih medija), teško shvatljive selekcije podataka (nema u izdanju nijednog novinara 'Globusa', 'Ferala', 'Novog lista', 'RTL televizije' ...) i grafičkog sivila (koliko bi samo preglednosti doprinijeli logotipovi redakcija).

Treba li još da bi se podbočio zaključak kako nije riječ o nikakvom "Who is who", nego o knjižici koja može stajati na kraju police s kojekakvim imenicima, pa ako baš nigdje ne nađete podatak koji trebate, posegnete za HGK-ovim vodičem. Treba li možda nabrojiti pedeset novinara koji bi u rečenom izdanju morali biti, pa bi svatko tko to šalje u promet, a prosječno je naobražen, vidjevši da ovih nema, pokušao pribaviti nužne podatke prije nego doživi bruku. Ako baš treba, po cijenu da nam se prigovori da nekoga forsiramo, evo 20 bez kojih je današnje hrvatsko novinarstvo neko drugo novinarstvo: Viktor Ivančić, Jasna Babić, Milan Ivkošić, Boris Dežulović, Vlado Rajić, Miodrag Šajatović, Ratko Bošković, Željko Peratović, Marinko Čulić, Denis Kuljiš, Tanja Torbarina, Jelena Lovrić, Denis Latin, Damir Miloš, Zrinka Vrabec-Mojzeš ... Ma bolje da stanemo.

Jesu u Komori, kako kažu, zamislili to više kao informator za nekog stranog biznismena koji traži kontakt u "Lijepoj našoj", ali naslov im je zaista pretenciozan. Da ne kažemo nešto teže.