Dok u Zagrebu godinama čekamo da se pojavi neki novi objekt u kojem bi studenti dobili prostor gdje bi za male pare boravili dok studiraju i love djevojke i ispite, Split to pitanje rješava u najsuvremenijim arhitektonskim obličajnim rješenjima. A nakon afirmativnog uvoda, samo ćemo reći kako je to tek pola priče. Druga polovica je samo klik daleko

Objavom rezultata natječaja za projektno rješenje novog splitskog studentskog doma činilo bi se kako je riješen dio problema sasušenog splitskog kulturno-društvenog života. Čini se, jer grad-slučaj je ipak poznat po tome što donošenje rješenja i projekata nikada nije bilo problemom. Problem bi se pojavio na, naizgled, puno banalnijoj razini, odnosno na pretakanju slike iz druge u treću dimenziju.
Nakon što se na dovršenje davno iscrtanih koridora splitske zaobilaznice od Klisa preko Solina do Strožanca čekalo i čeka se preko par desetljeća, nema razloga misliti kako će se studentski dom izgraditi samo jer je riješen vizualni dio posla. Odavno neadekvatna zgrada Sveučilišne knjižnice već godinama vapi za reinkarnacijom u prikladniji prostor. S potrebom hitnog rješenja tog problema složili su se svi koji su ikada sudjelovali na jednom od brojnih okruglih stolova na tu temu. U međuvremenu rješenje još nije poprimilo niti obrise konkretnosti, a dobar dio sudionika tih stolova već je i preminuo ne dočekavši ne samo rješenje, nego niti još jedan okrugli stol.
Da sada ne spominjemo kako se splitski Dom mladeži već godinama nalazi u posljednjoj fazi svoje izgradnje, a zanemarit ćemo i jednostavnu činjenicu da će ovaj problem, sudeći prema iskustvu, biti aktualan i u sljedećem desetljeću, pa ćemo preskočiti par ograda navodeći par misli kojima je komisija obrazložila izbor sa slike.
Tako u obrazloženju stoji kako autor "na autentičan način promišlja urbanističku dimenziju projektnog zadatka", a "javni prostor studentskog centra oblikuje kao fokus društvenog života sveučilišnog kampusa u cjelini".
Iako se radi samo o mjestu gdje će studenti živjeti, "ovaj rad afirmira studentski centar kao novo mjesto interesa za sve studente, kako one smještene u domu tako i one koji mu gravitiraju iz budućeg hostela ili iz drugih oblika smještaja". Jedan od razloga za izbor baš ovog rada leži u činjenici da je"namijenjen za različite oblike studentskog života, okupljanja, igre ili športa", a hvalevrijedno je što je autor razmišljao i o problemu parkiranja studentskih vozila, koji će, valjda, biti aktualan do trenutka izvedbe projekta, jer "jednostavno i logično rješava pitanje parkirališta na otvorenim površinama izbjegavajući manje prihvatljiv način višeetažnih podzemnih parkirališta". A kako se, moj bože, ipak ne radi o savršenom projektu, komisija konstatira kako je "velika šteta što i na razini promišljanja studentskog smještaja autor nije izašao iz konvencionalnih rješenja."
A kako će to izgledati u stvarnosti… Živi bili, pa vidjeli.