Na sreću populacije, ljudi vole svakakve stvari. I trpjeti i raditi, dakako. ...I onda se jednom umiješa UN i EU, pa sve ode u 3 p.m.

Živo se sjećam kako mi je bilo fora nekad davno odlaziti u trgovine kućnim ljubimcima. Bilo me briga i za kornjače i za papige i za zamorce i šta ja znam što sve ne. Bila je tamo jedna pirana, a slatka mala, imala je bar 7 cm i deku i pol, ali bila je ona prava...između milijun pirana bi je prepoznao...Uglavnom, bilo je fora (ali majke mi, davno je to bilo) kupiti nekakvu ribicu za 10 kuna, pa onako krvavih očiju je držati za rep iznad bazena gdje je naizgled drijemala pethausova gola ribica iz svibnja 1994. godine. I onda, po sistemu Broja 1., "zine psić, ode ptić..." By the way, nisam mučio životinje, prije sam ih gnjavio prežderavanjem.
Uglavnom, poanta ovog uvoda koji nema skoro nikakve veze s temom je sljedeća: Gnjusote se rade oduvijek, i to na radost ljudi, jer ljude privlače gnjusobe. I obrnuto. Važno je platiti simboličani iznos koji će vaš grijeh u trenutku pretvoriti u jednostavnu robo-novčanu razmjenu.
Tko zna, možda je vlasnici bilo neugodno u duši, a možda je i pirani bilo neugodno jer biti zvijezda provincijskog reality showa u kojem te svakodnevno gleda desetak školaraca željnih krvi, i to u tek drugom mjesecu života, to zbilja nije lako.
Na sreću populacije, i ljudi vole svakakve stvari. I trpjeti i raditi, dakako.
...I onda se jednom umiješa UN i EU, pa sve ode u 3 p.m.
A nitko ne pita ljude smeta li im štogod.
Upravo ovih dana od strane povjerenstva UN-a za ljudska prava blagoslovljena je odluka francuskog suda po kojemu je 35-godišnjem Manuelu Wackenheimu zabranjen posao od kojeg se prehranjivao, u najmanju ruku, dosta godina.
Mr. Skyman, kako inače zovu ovog, 114 cm visokog "disko-kaskadera", bavio se letenjem, i to do stropa noćnih klubova all over Francuska.
Ej, zamislite situaciju: Skačete u disku, u jednoj ruci tekila, u drugoj piva, u duši jamil a ispred tebe ništa. I odjednom se pojavi patulljak s kacigom na glavi, da ti svoju vizitku pa ti kaže onako, u pol glasa (stasa):
-Za 100 kuna me ti i tvoji frendovi svi možete...(onda se vi za trenutak uplašite, ali on nastavi prije vaše misli)...bacati okolo po disko klubu.
E sad, ja na poslu cijeli dan, npr. šef me gnjavi, žena hoće ja neću itd...uglavnom, tko ne bi bacao patuljka po disku? Mislim, ako to patuljak izričito traži? Onda ga lijepo i vi i frendovi za sve četiri pa u zrak. Ja bi tako išao na koncert Kolonije pa bi ko fol slučajno bacao patuljka...
Eto, isto to je skopčao i Manuel Wackenheim, koji je drage volje htio ljudima pružiti jedno od najoriginalnijih ispucavanja frustracija u povijesti.
I umjesto da mu dignu spomenik, prvo mu francuski sud zabrani rad, a onda to potvrdi i UN. Kao, radi se o "degradiranju" patuljaka. Pa, ako to čovjek želi, a sigurno i zarađuje dosta, u čemu je stvar?
Stvar je u tome da će Francuzi radije jesti žabe nego gledati patuljke kako lete. Pitajte gospodo Francuzi nas Hrvate što mislimo o tome.
Ovaj čovjek je tek sada ponižen i degradiran, jer ga Europa najljepšim svilenim rukavicama miče s popisa zaposlenih.
Žao mi je što nemam e-mail Mr. Skymana jer bi ga odmah zvao da dođe ovdje. A onda...između sto oglasa, između "Pohotne Ane i razbludne Svjetlane" nađete sljedeće: "Patuljak za bacanje po kućama, dolazim na vaš poziv, imam i kacigu..." Pa ne bi bilo prostitucije po oglasnicima, samo bi vesele gospođe, vojnici, političari, studenti i svi zainteresirani stalno "bacali patuljka u vis". Eto, ne bi ni davili udava...samo bi po cijeli dan buljili u zid i onda čim padne noć, svi bi htjeli baciti patuljka.
Mr. Skyman, come to Croatia, we will throw you right to the stars.