Tekst je izvorno objavljen na stranici Znanstvenici za klimu

Oluja koja je prošli tjedan protutnjala kroz Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju za sobom je ostavila pustoš, a izgubljeni su i ljudski životi. Materijalna šteta će se utvrđivati i sanirati, ali ljudski životi su nenadoknadivi. Ovim putem izražavamo sućut obiteljima poginulih. Isto tako, ozlijeđenima želimo brz i uspješan oporavak.

No, na ovakve oluje, kao i na druge vremenske ekstreme, sve češće i sve intenzivnije, već desetljećima upozoravaju klimatski modeli. Drugim riječima, sve češće i sve intenzivnije oluje se napajaju vlagom u atmosferi, koje ima sve više zbog povišenja prosječne globalne temperature. S obzirom na to da je toplina oblik energije, naš današnji atmosferski sustav sadrži i suvišak energije, koja se mora negdje i nekako “isprazniti”.

I tako, s destabilizacijom globalnog klimatskog sustava zaredala se izmjena ekstremnih toplinskih valova s jakim provalama nakupljene energije i vlage. Sve katastrofalnije suše izmjenjuju se s obilnim poplavama. Dodamo li tome poremećaj mlaznog strujanja (zbog zagrijavanja Arktika), svjedočimo i sve češćim zimskim i proljetnim provalama vrlo hladnog zraka.

Donedavno su se takvi, klimatskim promjenama pogonjeni, vremenski ekstremi događali u udaljenim krajevima i nitko nije u punom smislu bio svjestan promjena i patnje ljudi, koje te promjene uzrokuju. Sada je na sve žešćem udaru tzv. Globalni sjever, dakle onaj dio globalnog društva, koji je dominantno “zaslužan” za emisije stakleničkih plinova, time i za klimatske promjene.

A zapravo već jako dugo, više od 200 godina, znamo za vezu stakleničkih plinova u atmosferi i porasta temperature. Prije oko 130 godina je švedski znanstvenik Svante Arrhenius objavio svoje proračune porasta temperature uzrokovane emisijama CO2. Za shvaćanje osnovnog mehanizma je dovoljna srednjoškolska matematika. Prije 38 godina je Carl Sagan upozoravao američki Kongres na klimatske promjene, a prije 35 godina, znatno detaljnije, i James Hansen. 

Uslijedilo je osnivanje Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), klimatske konferencije, pregovori … No, uvijek je korak ispred bilo negiranje znanstvenih činjenica. Osim toga, kontinuirano se dopušta prevelik utjecaj lobista financijski moćnih fosilnih kompanija na te pregovore, ali i donošenje politika.

Budimo precizni – kratkovidnim ekonomskim interesima inducirano negiranje znanstvenih činjenica je pogonsko gorivo emisija stakleničkih plinova, koje i dalje, unatoč svemu, neometano rastu.

Ovakvi, sve češći i sve intenzivniji vremenski ekstremi izravna su posljedica negiranja znanstvenih činjenica, u ovom slučaju poricanja klimatskih promjena. Održavanje dominantnog socioekonomskog sustava dovodi do nepojmljive ljudske patnje, osobnih gubitaka, ali i gubitka svijeta kakvog poznajemo, nestajanja svega onoga do čega nam je najviše stalo.

Lupiga.Com via Znanost-klima.org

Naslovna fotografija: Pexels