Jim Jarmusch za Džanu Mujadžić
Redatelj je dio, tek završenog ovogodišnjeg ljeta, proveo u Parizu. Mogao se susreti, šetajćii pored Seine ili na terasama mnogobrojnih bistroa. Uljudan, pristojan ali odlučan da ne odgovara na pitanja novinara, osim u zakazanim terminima. Da objasni i predstavi novo ostvarenje "Broken Flowers", trebalo se biti službenim.
Prilika se ukazala u najvećoj pariškoj knjižnici "La Fnac", gdje je upriličen još jedan "masterclass". Zahvaljujući dobroj organizaciji i simpatičnoj press agentici Jehanne, koja je novinare smjestila u prve redove "Foruma Saint Lazare", našla sam se sa četvoricom francuskih kolega, metar i pol udaljena od mjesta predviđenog za "svjetskog ljubimca nezavisnog filma".
Susret je ostvaren radi snimanja DVD o filmu, koji bi trebao biti u prodaji, krajem godine.
Nać i se u takvim okolnostima i postavljati pitanja poznatom cineasti, te figurirati u "programu" koji će drugi promatrati, se ne događa svaki dan pa su mladi ljudi, smješteni iza nas, ponavljali jedni drugima : "Shvaćaš li šta nam se događa".
Jim Jarmusch je došao na vrijeme. Vitak, visok, jednostavno odjeven u jeans, sasvim bijele kose koja je uokvirivala ovalno lice bez bora, posmatrao je sa, zanimanjem prisutne, tamno plavim ocima koje odaju neobičnu ekspresivnost.
Panorama ranijih djela
Odmah nakon riječi dobrodošlice i uzajamnog predstavljanja sa voditeljem susreta koji mu se, očito nije dopadao, redatelj, pričljiv po prirodi, započeo je tumačiti vlastiti stav i mišljenje o sedmoj umjetnosti. Kada je vidio, nekvalitetne inserte svojih predhodnih djela, navodno "previše žute", usredsredio se na tatinog sina, već pomenutog TV voditelja, neobaviješteno. Polako ali umješno cineast mu je preuzeo auditorij, sasvim ga istisnuvši.
Saznali smo da su postojale dvije verzije najnovijeg ostvarenja, najprije dva sinopsisa napisana prije pet godina za Billa Murraya, koji je, i tada, pristao tumačiti glavni lik. Međutim redatelj, kojemu taj kratkotrajni skript, nije nikada predstavljao previše važan element za uspješno iskazivanje filmskim jezikom, smatrao ga je previše razrađenim i isplaniranim pa je odlučio, prvobitni scenario, uobličiti na drugačiji način. "Broken Flowers".
"Tada sam bio jako zauzet snimanjem filma "Coffee and cigarettes", u kojemu je učestvovao i Murray. Bio sam zadovoljan što sam ostvario da glavna ličnost, uspije obaviti jednu vrstu ankete, poput detektiva. Ova organizirana istraga je, ujedno, i način opisivanja centralnog lika. Film je njegov portret i galerija ostalih koje, kasnije, pokazujem. Eto, vrijedio je "Grand prix" u Cannesu! Ne vjerujem u umjetnička natjecanja, ali pristajem da se moja djela prezentiraju na ovom Festivalu jer je, smotra, istovremeno, priznanje da sam nešto uradio za svjetsku kinematografiju. Ujedno je i počast, pošto se na Azurnoj obali, najprije, ocjenjuje umjetnički domet ostvarenja. Nacin ovakvog izlaska na tržište dozvoljava mi ostati nezavisnim, i što je najvaznije, kontrolirati buduće filmove.
"Permanent Vacation"
Dogodilo se to krajem 70.tih, za početaka kulture hip- hop! Ideja, rasprostranjena u to vrijeme, ako se neki još sjećaju, bila je "Do it yourself". Nije se smatralo, obaveznim, biti "profesionalac" da bi se ostvarili projekti. Možda ih je, samo, trebalo uraditi profesionalno. Zato mnogi tvrde da je ovaj film neka vrsta "home-movie". Ne gledam vlastita djela, nakon predstavljanja publici. Čak sam zaboravio da je glas "off" bio ovakav.
"Stranger Than Pardise"
Zahvaljujući ovom ostvarenju, prvi put sam nagrađen na Međunarodnom Festivalu Filma u Cannesu. Uradio sam film koji sam, tada, htio vidjeti! Nisam ni zamišljao da bi ga mogao gledati tako veliki broj gledatelja. I danas sam uzbuđen činjenicom da još uvijek snimam filmove. To nisam mogao ni zamisliti, u to vrijeme."
"Mystery Train" + «Night On Earth»
Volim različite književne i muzičke žanrove. "Mystery Train" iz 1989 i "Night On Earth", snimljen tri godine kasnije, posjeduju posebne načine obrade i pisanja. Recit im je jedinstven, namjerno razdijeljen. Ako se nešto dogadja, na jednom mjestu, što li se dešava istovremeno na drugom? Jako mi se dopada stav i zapažanja nekoga koji nije iz sredine koju snimam, tko ispoljava vlastiti pogled na jedno mjesto ili sredinu na drugačiji način, s različitim iskustvom. Ne volim granice, niti bilo kakve nacionalizme, sviđaju mi se mješanja kultura, te me zanima što takav suživot moze donijeti i proizvesti.
"Dead Man"
Ideja je bila pokazati putovanje ličnosti prožete scenama genocida Indijanaca (Johnny Deep je napola Apač) nasilja ali i proces kroz koji prolazi netko, tko postaje poznat i slavan. Pišući scenario, slušao sam pjesme Niela Younga. Nakon jednog od njegovih koncerta, pitao sam ga da napiše muziku za film. Odgovorio je, tražeći da mu pošaljem "montiranu kopiju" i, dva dana kasnije mi je telefonirao, potvrdivši da će surađivati s nama. Gotovo sve je svirao "uživo", gledajući projicirane slike. Young je reagirao na ono što je vidio, stvarajući muziku. "Dead Man", poput ostalih djela, je financiran zahvaljujući evropskim fondovima, ostali su mi i "copyright" i"directors cut"! "Broken Flowers" je američka koprodukcija, ali sam dugo pregovarao za cjelokupnu umjetničku kontrolu filma.
"Ghost Dog"
Djelo je poput "kolaža" hip- hop kulture, samurajskog koda i njujorkških lopova.
Uopćeno govoreći kada je film u pitanju, odmah se originalnost povrijedi. Zašto? Ne znam! Sigurno da nadahnuće dolazi odsvakud, treba krpati posvuda, da bi se moglo napraviti originalno, i jednostavno djelo. U ovom filmu pokazujem kako ubojica - samuraj, posjeduje osjećaje i ima profinjene, čak dirljive reakcije, prema golubovima. Kasnije, bokser Mike Tyson mi je pričao, da je u mladosti gajio golubove, na koje je jednom netko pucao, isto kao u filmu. Kako sam bio fan Neil Younga, tako sam cijenio i grupu Wu Tang Clan, pa sam susretao Rzu. Pristao je uraditi origialnu muziku za djelo. Kasnije je realizirao zvukove i za Kill Bill vol. 1. Uvijek smo povezani, izgleda da ćemo nanovo opet raditi zajedno?!
Film "Broken Flowers" je zaslužio priznanje, a Kusturica nije
Pitala sam Jima Jarmuscha, o ulozi ovogodišnjeg predsjednika žirija u Cannesu, te njegovoj ulozi u « aferi » prema kojoj je spriječio novi Jamroushev film dobijanja nagrade?
"Iskreno mislim da je ostvarenje "Broken Flowers", zaslužilo jedno priznanje na festivalu, i to smo uspjeli. Jeste da Kusturica i ja, budući da smo istih godina pa sličnog pogleda na svijet filma, na jednakim "valovima", ako tako mogu reći? Međutim, meni se njegovi nacionalistički stavovi ne dopadaju, nerazumljivi su mi. Kako može biti protiv vlastitog naroda? Negirajući svoju zajednicu, porijeklo i korijene, negira sam sebe! Ali, on je veliki cineast, posjeduje negraničen talent, a sposoban je i drugima priznati vrijednosti! Ako sam uradio dopadljivo djelo, poput izvjesnog broja drugih cineasta, ne razumijem zašto neki hoće, još uvijek, negirati tu istinu? Činjenica je da je film prvi u gotovo svim evropskim,"box officeima"!
Znači publika, a njoj je i upućen, ide ga vidjeti» konstatirao je redatelj, pa nastavio svoj dugi i precizni odgovor «Prigovarana mi je sličnost sa kvalitetnim djelom Sofie Coppole, "Lost in Translation", što je sasvim pogrešno. Originalnost filma se ne mjeri po upošljavanju istog glumca: u mom ostvarenju je on svjedok - vremena koje prolazi, što se ne može povezati niti usporediti sa djelom, nadarene rediteljice. Mnogi primjećuju kako je "Broken Flowers" road movie.
Jeste, ali vremenski. Glavna ličnost, tražeći hipotetičkog nasljednika, ide u posjetu svojim bivšim ljubavima, koje interpretiraju Sharon Stone (Laura), koju djeli sa svojom kćeri Lolitom (Alexix Dzienne).
Don Johnston koji je nekada bio Don Juan, tražeći znakove mogućeg postojanja mladića u njihovoj okolici, ne nalazi nikakvu, stvarnu, indikaciju. Nema roza papira za pisma niti pisaće mašine, zastarjelog predmeta iz prošlog stoljeća. Svi posjeduju kompjutere. S nježnošću se oprašta od Laure, s kojom je proveo noć u ime dobrog, starog doba, koje odavno nije. Uskoro bivši zavodnik posjećuje Doru koju glumi Frances Conroy. Nekadašnja hippie, nezavisna djevojka koja je putovala posvuda, postala je službenica za prodaju i unajmljivanje stanova, te potlačena žena izvjesnog Rona, karikature provincijalnog Amerikanca.
Za ovu ličnost sam se nadahnuo karakterom osoba koje poznajem. Ni kod njih, osim ružičastog cvijeća koje odgovara buketu poklonjenom Dori, nema tragova prisustva mladog čovjeka koji bi mogao biti njegov 19.godišnji sin. Nalazi i Carmen (Jessica Lange), veterinarku, odnosno "zivotinjsku komunikatoricu". Don otkriva da se njezin ogromni, evropski mačak zove Winston, kao i njegov susjed koji je i organizirao putovanje, uspješno izigravajući nedjeljnog detektiva.
On je i pronašao adrese bivših žena Donova života. Međutim Carmen, što gotovo tjera melankoličnog Johnstona, je majka 16.godisnje kćerke! Ni traga od sina, kojeg doživljena iskustva i događaji guraju ustranu. Don je, napokon, kod "country girl" (Tilda Swinton), skoro neprepoznatljiva.
Spletom okolnosti, udaren je u glavu te pada i budi se, nakon dugo vremena poput Alice, koja je sanjala zemlju čuda.
Put u prošlost je završen, treba živjeti u sadašnjosti, prihvatiti zrelo doba i stvarnost, čak i ne previše zabavnu. Činjenica je da bivšoj "djeci cvijeća" to, uvijek, ne uspijeva. Moja poruka im je: neka pokušaju"!
Džana Mujadžić
www.dopmagazin.com
Ma ne može ...