Prije stotinu godina u Zagreb u Reinerovoj ulici br. 4, 23. travnja 1916. rodio se Ivan Ribar, sin dr. Ivana Ribara i majke Tonice. Majka Tonica je u Zagreb iz Đakova stigla tek tri godine prije, kao udovica s troje djece da se poveže s najbližom rodbinom nakon smrti prvog muža. A dr. Ivan Ribar je 1913. izabran kao narodni zastupnik đakovačkog izbornog kotara u Hrvatskom saboru i narodni poslanik u Pešti. 

Rodna kuća Ive Lole u Zagrebu je poznata kao osobna stambeno najamna kuća arhitekta Hermana Bolléa. Nekoliko puta je promijenila svoju prvotnu adresu Reinerova br. 4. U kraljevini Jugoslaviji je ta ulica preimenovana u Žerjavićevu, da bi u socijalističkoj Jugoslaviji adresa bila preimenovana po danu oslobođenja Zagreba, 8. maja 1945. br. 64. Danas se ova napuštena i ruševna zgrada nalazi na adresi Jurja Žerjavića 4.

Već od 1946. na njoj je stajala spomen ploča s ovim tekstom:

"Ovdje se rodio narodni heroj Ivo Lola Ribar sekretar Saveza komunističke omladine Jugoslavije poginuo na Glamočkom polju 27. IX. 1943. god.

Neumrlom omladinskom rukovodiocu postavlja ovu spomen ploču III kongres narodne omladine Jugoslavije 16. maja 1946."

Rodna kuća Ive Lole Ribarab (FOTO: arhiva)

Ploča je uklonjena 1990. kao i mnoge spomen ploče u Hrvatskoj, no pri ovom uklanjanju su i detaljno zameteni tragovi s fasade, tako da se na ovoj derutnoj zgradi trenutno samo bijele grafiti i nova žbuka na mjestu spomen ploče.

Osim ove ploče uklonjeno je i poprsje iz parka na Selskoj cesti 7 koji je nekoć nosio ime Ive Lole Ribara, kao i obližnji dom zdravlja u tada Ulici Lole Ribara. Uklonjena su i poprsja iz studentskog doma na Lašćinskoj cesti, i vrtića u Rusanovoj koji su nosila njegovo ime. A II. gimnazija u Križanićevoj je nosila ime "Braće Ribar" i u njoj su bila poprsja Jurice i Ivana uz stihove 

"Mrtvi žive u nama

rastu, rasti,

mladi i raspjevani

moji drugovi,

mrtvi žive u nama"

Osim toga uklonjene su sve spomen ploče koje su obilježavale ilegalne punktove i partijske konferencije iz predratnog i ratnog doba na kojima je sudjelovao i Ivo Lolo. Tako je Ivo Lolo Ribar u kontrarevolucionarnom vihoru potpuno izbrisan iz memorije grada Zagreba. 

Sve do pred lokalne izbore 2009. kad su mu SDP-ovi zastupnici odlučili vratit ulicu kao: "Osobi ispred svog vremena, intelektualcu, čovjeku velike erudicije, organizacijskog i literarnog talenta, borcu za socijalnu pravdu, slobodu, demokraciju, čovjeku empatije i interkulturalnosti", kako je stajalo u priopćenju. I takav čovjek je tad dobio ulicu u izgradnji u produženju Jarunske ulice, ulicu bez iti jedne kuće i broja, ugibalište od par metara. Možda ta i takva ulica i ima neko simboličko značenje, možda je stvarno potrebno iznova ispričati zaboravljenu priču o "neumrlom" narodnom heroju kao što će biti potrebno izgraditi cijelu tu novu ulicu i kuće na njoj.

Mnogima je slabo poznata epizoda iz njegova života kad je bio aktivan u svjetskom omladinskom mirovnom pokretu u osvit Drugog svjetskog rata, u koji ga je uključio Veljko Vlahović. U veljači 1936. godine Lolo odlazi na Međunarodnu omladinsku konferenciju za mir Bruxellu. U rujnu iste godine, u Ženevu, na radu Svjetskog omladinskog kongresa, a kolovoza 1937. prisustvovao je sastanku Svjetske studentske zajednice za mir, slobodu i kulturu u Parizu. On tamo odlazi kao predstavnik jugoslavenske omladine i svojim je načelima i ugledom znatno utjecao da već afirmiran pokret mladih u Jugoslaviji dobije i međunarodno priznanje, koje se ogledalo u činjenici što su jugoslavenski prijedlozi rezolucija usvajani kao službeni dokumenti tih skupova. A te rezolucije se najbolje mogu sažeti u rečenici koja je bila napisana velikim slovima: OMLADINO SVIJETA, UJEDINI SE U OBRANI MIRA! Lolo je tad izabran za člana Predsjedništva i Administrativnog savjeta Kongresa. "Glas mira" – mirovni glasnik hrvatske omladine, koji je tiskan u Splitu 1936. i u zaglavlju ima citat Stjepana Radića: "Iz pravice i mira slobode izvira" donosi nažalost proročanski uvodnik koji je napisao Ivo Lolo u kojem između ostalog piše: 

"I kod nas je kampanja protiv kongresa bila oštra. I kod nas još ima jakih omladinskih snaga, onih kojima je mjesto u mirovnoj borbi, a koje, uslijed žalosnih nesporazuma nisu još danas s nama. Mislim, u prvom redu, na organizacije katoličke omladine u Hrvatskoj i Sloveniji – konsolidiranjem naših današnjih snaga, popularizacijom Kongresa i njegovih rezultata, rasvjetljivanjem svih problema mirovne politike, mi moramo ne samo jače aktivirati one koji su već danas s nama, već i zadobiti, davši im sve potrebne garancije za jednu lojalnu i iskrenu saradnju i one mase omladine od kojih smo još, na žalost, razdvojeni. Treba zaista predati cijeloj omladini apel i duh Ženevskog kongresa: duh saradnje, bratske i iskrene, za ono što nam je svima najsvetije, - preko svih razlika koje nas dijele.

Jer – i toga imaju svi biti svjesni – ne ujedinimo li se mi danas u našoj zajedničkoj borbi protiv rata, a za bolju budućnost u miru, ne ujedinimo li se svi, nego i dalje budemo gledali na naše međusobne razlike, oni koji će nas sutra zvati u rovove, gdje ćemo ginuti, neće gledati na te naše razlike, i bit ćemo im podjednako dobri, bili mi desničari ili ljevičari, katolici ili protestanti, demokrati ili marksisti." 

Omladino svijeta, ujedini se u obrani mira!

Nažalost omladina se nije ujedinila i započeo je Drugi svjetski rat i na području Jugoslavije. Lolo u kolovozu 1941. piše Proglas CK SKOJ-a u kojem između ostalog poručuje:

"HRVATSKA OMLADINO!

Razbojnik Pavelić pretvara tvoju svetu hrvatsku zemlju u jednu od baza fašističkog napada na bratski ruski narod. On te primorava da ideš na rad u Njemačku, kako bi hitlerovska banda mogla osloboditi što više ljudi za front. On te nasilno tjera u tzv. ,dobrovoljačke’ legije protiv ruskog naroda, protiv sopstvene budućnosti. Kao niko u istoriji, on je ukaljao svetlo hrvatsko ime Matije Gubca, ime nebrojenih legija boraca za slobodu Hrvata protiv njemačke i mađarske vekovne tiranije. On je predao najlepše krajeve tvoje zemlje tuđinu i pretvorio Hrvatsku u koloniju italijanskih i njemačkih fašista. U ustaški režim nasilja, pljačke i krvi! Ujedini se, omladino Hrvatske, sa svojom srpskom, crnogorskom i slovenačkom braćom i proteraj iz tvoje domovine okupatore i njihove ustaške sluge – učini Hrvatsku zaista slobodnom!"

Ivo Lolo i Edvard Kardelj od početka 1942. borave u Zagrebu kao ilegalci i rukovode ustankom na "neoslobođenim krajevima". U Zagrebu je situacija bila jako loša, izginuli su skoro svi iz CK SKOJ-a (Joža Vlahović, Buda Tomović, Đoka Zličić…) uništen je Prvi partizanski zagorski bataljon "Marija Gubec", nema glasa o sudbini njegove zaručnice Slobodne i Lolo ne uspijeva naći uvjete za pokretanje novog CK SKOJ-a. Sve to se nagomilalo i Lolo nudi prvu ponudu ostavke u NOR-u. U izvještaju Tito od 3. kolovoza 1942. kaže:

"Hoću da – po prvi put – istaknem i svoje pitanje. Ja sam već pet godina na toj funkciji, ostarilo se pomalo, a i u toku zadnje godine silom prilika, ilegalnosti, rada u VŠ itd. udaljio sam se malo od svakodnevnih problema toga sektora. Ja ne postavljam pitanje da me sada razrešite te funkcije: naprotiv, smatram da treba još da pomognem mlađim drugovima i na tom sektoru dok ne izraste jedno novo rukovodstvo. Ali ta pomoć bit će silom okolnosti sve više samo opšta politička pomoć, u neku ruku veza između nas — tj. CK — i omladinskog rada, pa je baš zato i potrebno da aktivnije poradimo na podizanju novih samostalnih rukovodećih kadrova na tom sektoru, naročito sada s obzirom na pogibiju svih biranih članova omladine"

Ratna fotografija Ive Lole Ribara (FOTO: arhiva)

Pretposljednje dane svog bogatog i burnog života Lolo je proveo u Dalmaciji zajedno s Vickom Krstulovićem. Njegov posljednji članak izlazi u Slobodnoj Dalmaciji od 3. rujna 1943. u kojem opisuje raspoloženje u Dalmaciji uoči kapitulacije Italije u uvodniku "Ništa više ne može zaustaviti pobjedonosni hod ustanka u Dalmaciji" gdje opisuje stanje "izdajničke klike":

"Četničke bande, na život i smrt povezane sa svojim gospodarom — okupatorom, počele su da se pripremaju da iz njegovih ruku prime ,vlast u Dalmaciji i izvrše organizovan i planski pokolj dalmatinskih Hrvata, kako bi za danas spasile svoje prljave živote, a za sutra — obezbijedile vlast i pljačku velikosrpskim četničkim glavešinama iz jugoslavenskih izbjegličkih krugova.

Ustaški zlikovci, koji u Dalmaciji ne predstavljaju odavno više ništa do bandu najobičnijih očajnika, u smrtnom strahu da će biti ostavljeni sami sebi pred narodnim gnjevom, sve se tješnje povezuju sa četnicima i zovu u pomoć njemačkog okupatora, da im — ma i na kratko! — produži život u Dalmaciji."

10. rujna 1943. Lolo ulazi u Split u autobusu na kojem je stala istaknuta hrvatska zastava s petokrakom zvijezdom. A grad ga je dočekao potpuno okićem crvenim suknima, od brodova do zgrada. Nakon uspješnih pregovora o predaji talijanski jedinica obratio se gomili Splićana:

"Drugovi i drugarice! Grad Split, kolijevka hrvatstva, centar našeg Jadrana, oslobođen je zahvaljujući našoj vojsci i zahvaljujući vama, građanima, radnicima, seljacima, omladini i ženama Splita.

Drugovi i drugarice! Bandit Pavelić, koji je vas već jednom prodao Talijanima, danas je htio da vas po drugi put proda i to još mnogo gore, Nijemcima. On je htio da to predstavi kao nekakvo oslobođenje Dalmacije, ali ta gospoda su se prevarila. Dalmacija je slobodna, ali Dalmaciju je oslobodio njen narod i vojska tog naroda. Na Marijanu, poslije dvije godine, vije se hrvatska zastava, ali ne sa slovom U, nego s petokrakom zvijezdom."

Biografija Ive Lole Ribara

Za kraj bismo završili ovaj ponovni susret s likom i djelom Ive Lole u pozitivnom tonu s njegovim izvještajem vrhovnom štabu o stanju u oslobođenom Splitu:

"Splitski ustanak je nešto što se bitno razlikuje od svega do sada. U ovom slučaju mi smo grad dobili u prvom redu akcijom iznutra, a tek u drugom dejstvu naših vojnih jedinica spolja.

Narodne mase pokazuju nevjerovatan primjer jedinstva, discipline i inicijative i samo to objašnjava rezultate koje smo uspjeli postići. O svemu ću Vam podrobno javiti ovih dana u opširnijem izvještaju.

U prilogu jedan broj lista „Slobodna Dalmacija',koji sad izlazi u Splitu u 16.000 primjeraka. Mnogo drugarskih pozdrava svima."

SMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU!

Lolo

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: AntifašističkiVjesnik/Facebook