Velečasni Ivan Miklenić, uvaženi urednik "Glasa Koncila", prvi se nakon Ivana Milasa izvolio vrlo kvantificirano izraziti o cijeni nekih ljudskih dijelova odnosno performansi. Milas svojedobno reče da je cijena ljudskog mozga "tri i po' marke", a Miklenić ovih dana napisa u svojim novinama da se novinarsko poštenje u Hrvatskoj može kupiti po prosječnoj cijeni od šest eura

Da vidimo, drugovi i gospodo, tko to nama prodaje priču. Osim što se isto zovu, ovu dvojicu stručnjaka za cijene komponenti ljudskih resursa povezuje to da svoje uvide nude javnosti obnašajući dužnosti u institucijama obilato financirane iz džepova sviju nas. Milas se o cijeni sive materije oglasio u vrijeme kada je obnašao dičnu dužnost čuvara državnog pečata u Saboru i za to ubirao pristojnu naknadu od kojih deset tisuća kuna. Inače, rečenu dužnost, s kojom se po društvenoj korisnosti i iskrenosti može usporediti samo čuveni sarajevski običaj prodaje jedne cigle u parku po cijeni njih 100 u veleprodaji, je antihrvatski režim petorke ukinuo.

Znanstveni nalaz o "tri i po' marke" Milas je iznio u kontekstu saborske rasprave o ulaganju u znanost, minorizirajući napore na tom polju, a ne podastrijevši, naravno, nijedan dokaz, osim vlastitih poduzetničkih iskustava na bečkom željezničkom kolodvoru gdje je vodio ćevabdžinicu Zagreb. Osim po toj ženeroznoj izjavi, gospodin Milas ostao je upamćen prije pada u društvenu anonimnost po tome što se uvalio u viletinu u centru Zagreba koja je trebala biti vraćena jednoj židovskoj obitelji, za koju se vjerovalo da je skapala pod ustaškim režimom. Nasljednici su se, međutim, pojavili u procesu denacionalizacije, pa su namireni iz državnog proračuna parama ili dionicama.

Za vlč. Miklenića, stalnog i dugogodišnjeg sudionika visokoparnih rasprava o svemu i svačemu u našem medijskom bosilju, na stalnoj plaći u listu kojeg izdaje Crkva dotirana sa stotinama milijuna kuna iz proračuna, jedno vrijeme nije se čulo. Točnije od ranog proljeća ove godine kada je bio vinovnik gašenja "Pulsa", omladinskog lista što je kratko izlazio pod okriljem majke Crkve. Uredništvo tog lista optužilo ga je da se osobno potrudio da se njihov projekt stavi ad acta jer mu je smetala uređivačka politika sklona tematiziranju ne samo crkvenih i rekreativnih tema, nego i političkih.

I sad taj isti čovjek podvodi pod pojam jadne korumpiranosti novinarsku struku u nas. Može biti da se netko, koji se predstavlja kao novinar, jer u nas se čak i Hrvatsko slovo smatra novinom, a Ćiro Blažević novinarom pa se može reći da se sve i sva smatra novinarstvom, može kupiti za šest eura, ali Miklenić je zadnji koji može tehnicirati s tim podatkom, a kamoli izvoditi neke zaključke, koji mu trebaju za svoje filipike protiv svega i svačega.