„Premijer Plenković je poručio kako su navedeni zakoni dio političke volje usmjerene na daljnje suzbijanje nasilja nad ženama, djecom i nasilja u obitelji, te dodao da je ovo je čak treći krug izmjena u mandatu ove Vlade, usmjerenih na borbu protiv nasilja, koji u sadržajnom pogledu donosi najopsežnije i najznačajnije promjene.” 

Vidi vraga, javila se politička volja. Baš nakon, za hrvatsku poraznog, izvještaja GREVIA. Ovo posebno neovisno tijelo pri Vijeću Europe za nadziranje implementacije Istanbulske konvencije ustvrdilo je da Hrvatska i nije uspješna u implementaciji konvencije i uputilo niz preporuka koje je nužno urgentno implementirati. 

Jedna od najžešćih i najčešće ponavljajućih opaski je ona da je sustav zaštite od nasilja rodno neutralan i da hitno valja uvesti termin rodno uvjetovanog nasilja u zakone i praksu. Na to isto već godinama upozorava niz organizacija koje se bave zaštitom žena i djece od nasilja. No, političkoj volji, godinama ni traga ni glasa. 

Implementacija Konvencije je obvezujuća za Hrvatsku i kao međunarodni dokument dio je hrvatskog zakonodavnog okvira. Stoga uvođenje pojma rodno uvjetovanog nasilja ne možemo shvatiti kao “čin političke volje usmjerene na daljnje suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji” Vlade A.P.-a već kao obavezu koju je Vlada ratifikacijom Konvencije preuzela i, potom, godinama ignorirala. 

Vidi vraga, pec po prstima iz Europe pa odmah dođe i politička volja. Taman negdje pred „superizbornu“ godinu. Nemojte krivo shvatiti, apsolutno treba pozdraviti paket mjera izmjena zakona koji jesu poboljšanje u sustavu zaštite od nasilja nad ženama, djecom i nasilja u obitelji. No pakirati to kao političku volju Vlade A.P.-a, a ne obvezu koju propisuje međunarodni dokument i na koju apelira tijelo nadležno za njegovu provedbu, naprosto je nakaradno. Godinama upozoravamo na nužnost poboljšanja zaštite sustava uz redovito pitanje vladama: Pošto ženski životi?

Onoliko koliko vrijedi europski rejting A.P.-a i predizborna kampanja HDZ-a?

Na-ka-ra-dno.

Pljesak za Vladu RH! Novim paketom mjera ukida se zastara kaznenog progona i izvršenja kazne za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece. Zamislite vi to, godine gospodnje 2024. odlučujemo da će se zlostavljanje djece sankcionirati bez obzira na protok vremena. Naravno da pozdravljam ovu izmjenu, samo mene bi bilo duboko sram da se tek na kraju drugog mandata u predizbornoj godini sjetim pravde za zlostavljanu djecu. Ako za njih pravde ima s obzirom na sramotno niske presude. 

 Pošto ženski životi premijeru? (FOTO: HINA/Denis Cerić)

Možemo se samo nadati da povišenje kazni za silovanje, teška kaznena djela protiv spolne slobode i spolne zloupotrebe djeteta koje idu u ovom paketu mjera neće na sudovima biti opstruirane sramotnim olakotnim okolnostima. Jer u Hrvatskoj je dobro uhodana praksa da vam se kazna smanji ispod zakonom propisane minimalne kazne zbog olakotnih okolnosti kao što je primjerice status branitelja. Nema više zastare, ali olakotne okolnosti ostaju?

Kolosalno, ovim paketom izmjena, žrtva dobiva pravo na pratnju osobe od povjerenja tijekom cijelog postupka, ali i pravo žalbe protiv rješenja o mjeri opreza. Ma bravo, kakva epohalna politička volja minimuma poštovanja dostojanstva i mentalnog zdravlja žrtava nasilja koja se prema međunarodnim dokumentima i direktivama Europske unije ionako morala provoditi. 

Posebno bez teksta ostavlja promjena izricanja isključivo zatvorske kazne za kršenje zaštitnih mjera. Ne znam kako da objasnim, ali to je i do sada trebalo biti tako. Naime, cijela logika iza zaštitnih mjera jest kriminalizirati ponašanja koja inače nisu kazneno djelo. Približavanje nekome na manje od 50, pardon, po novom 100 metara, nije kazneno djelo. Osim ako time kršite mjeru zabrane pristupa što onda omogućava da se takvo djelo kazneno goni, odnosno da zbog toga završite iza rešetaka. Ili smo mislili da je ideja da na kršenje zaštitne mjere izdamo novu zaštitnu mjeru i tako sve dok kršitelj zaštitnih mjera ne ubije osobu koju bi zaštitne mjere trebale štititi?

Nemojte krivo shvatiti, zaista, radi se o dosad najopsežnijim promjenama u području sankcioniranja nasilja nad ženom, djecom i nasilja u obitelji. Ali, ponavljam, predstavljati to kao predanost suzbijanju nasilja i političku volju Vlade A.P.- a, a ne kao činjenicu članstva u EU i ratifikacije međunarodnih dokumenata, još k tome u izbornoj godini, u najmanju je ruku, opet ponavljam, na-ka-ra-dno. 

No ono što nadilazi nakaradnost predstavljanja preuzetih obveza kao čina predane borbe protiv nasilja i političke volje jest korištenje ovih prijeko potrebnih i obveznih izmjena zakona u području borbe protiv nasilja kao živog zida u zaštiti samog sebe.

Godinama se upozoravalo, ali nije bilo političke volje (FOTO: Facebook/ProsvjednaAkcijaPreuzimeteOdgovornostZaUbojstvaŽena)

A.P. maliciozno uz ovaj paket izmjena zakona uvaljuje i donošenje kolokvijalno zvanog Zakona opasnih namjera, koji se bavi neovlaštenim otkrivanjem sadržaja izvidne ili dokazne radnje. A.P. pojašnjava da ovim zakonom "adresira problem curenja informacija u nejavnoj fazi kaznenog postupka” te da je prijedlog nastao s ciljem zaštite pretpostavke nevinosti okrivljenika, prava na privatnost sudionika kaznenog postupka i prava na pravični postupak. Ako znamo da se curenje informacija koje bi ugrozilo postupak i prava osoba u postupku već sada može sankcionirati postojećim propisima i zakonima, onda nam je jasno i da je ovaj prijedlog ništa drugo već kriminalizacija u cilju ušutkavanja novinarskih izvora i zviždača, dakle prijetnja slobodnom novinarstvu. Iako novinari prema ovom zakonu ne bi kazneno odgovarali, njihovi izvori bi.

Ili da dočaramo na primjeru kojeg je na medijskoj konferenciji Hrvatskog novinarskog društva iznio Drago Hedl, a vezano uz u slučaj župana Vukovarsko-srijemske županije Damira Dekanića, koji je pijan slupao službeni automobil.

„Da smo se držali samo službenih informacija, imali bismo jedino šturu informaciju iz službenog priopćenja policije i samog aktera događaja. No neki ljudi u sustavu odlučili su reagirati te su mi se javili i upozorili da se stvar pokušava zataškati, i to na višim razinama. Prema tome, da nije bilo tih ljudi koji su nam javili, mi nikada ne bismo saznali pravu istinu i ne bismo došli do stvarnih informacija o cijelom slučaju“, kazao je Hedl i zaključio kako se ovim zakonom, koji je vrlo rigorozan, ljude prisiljava da paze što će reći novinaru te ih se tjera da budu oprezni u svojim istupima i da ne otkriju porijeklo informacija jer će se u protivnom naći na meti represivnog aparata. 

Da je zakon opasnih namjera u primjeni, vjerojatno bi onemogućio curenje informacija zbog kojeg našeg premijera zovemo A.P.

Prijedlog zakona opasnih namjera ide na raspravu i glasanje u Hrvatski sabor u istom paketu mjera kao i izmjene zakona vezane uz zaštitu žena i djece i obitelji od nasilja. O tome se jučer u Saboru burno raspravljalo. Oporba je tražila da se odvojeno glasa o ove dvije zakonske izmjene, što HDZ odbija. 

Sve ili ništa.

Zaštita od nasilja i kriminalizacija onih koji bi ukazivali na kriminal ili ništa?

Ne preostaje nego pitati se koristi li A.P. žrtve nasilja kao živi zid za obranu sebe i svojih kompanjona? Ne preostaje nego ponovno pitati - pošto ženski životi, predsjedniče Vlade? Zaštita vas i vaših kompanjona u duboko inkriminirajućim procesima i predizborna kampanja? 

Zaista, nevjerojatna politička volja.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"