Na ovogodišnjem Festivalu alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ) održan je razgovor "Radikalna desnica na Internetu: trolanjem do mainstreama”. Raspravu je moderirala novosadska novinarka Ana Lalić Hegediš, a sudionici Kosta Bovan, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, te Matej Mikašinović-Komšo s istog zagrebačkog fakulteta, iznijeli su rezultate svog istraživanja desnice u bespućima interneta.

Njihovi nalazi daju podroban uvid u djelovanje desnice na internetu, ali i u kontekst koji to djelovanje omogućava. Što su otkrili te kako izgleda internet kao alat “mainstreamanja“ desničarskih ideja objašnjavaju u razgovoru za Lupigu. Na naša pitanja će odgovorati obojica, povremeno se nadopunjavajući i ispreplićući.

Kosta Bovan i Matej Mikašinović-Komšo na FALIŠ-u (FOTO: FALIŠ)

Ono što vas je primarno zanimalo je koliki utjecaj mimovi, zezancija na internetu, trolanje imaju na uspon i uspjeh radikalne desnice u Europskoj uniji. U svemu tome, zaključak je vašeg istraživanja, krucijalan je kontekst krize liberalne demokracije.

- Kriza liberalne demokracije je jako važna za razumijevanje uspona radikalne desnice, pa tako, ili pogotovo, online radikalne desnice. Od ekonomskih aspekata poput niza kriza i produbljenja nejednakosti, do onih političkih, poput raširenosti političke korupcije, slabljenja javne sfere i socijalnog kapitala, te nezadovoljstva političkim elitama i demokracijom, niz je razloga za jačanje radikalne desnice u posljednjim desetljećima. Jačanje je prvenstveno vidljivo u stranačkoj sferi, ali i u nizu kolektiva građana u okviru kojih se okupljaju i socijaliziraju oni radikalno desnih stavova. Osim ovih gore navedenih izazova demokraciji, na koje se može odgovoriti pomoću progresivnih ideja ili drugačijih modela demokracije, iz perspektive radikalno desnih narativa liberalna demokracija je u krizi zbog prevelikog otvaranja prema „drugim“ kulturama, idejama, i ljudima, koji nisu kompatibilni sa zamišljenom etnički čistom kulturom i državom.

Što je dakle internet donio radikalnoj desnici?

- Internet je važan jer je olakšao komuniciranje i organiziranje građana sličnih ideja. Kao što je bio ključan za organiziranje i provođenje prosvjeda i pokreta poput Occupy Wall Street, Arapskog proljeća ili Euromaidana, tako je i olakšao djelovanje radikalno desnih skupina. Pogotovo u perspektivi anonimnosti na internetu koja je omogućila i lakše dijeljenje i iskazivanje rasističkih, ksenofobičnih ili nasilnih poruka i ideja. Internet je omogućio i zaobilaženje mainstream medija kao gatekeepera ideja i aktera prema široj javnosti. Sada radikalno desni akteri mogu na društvenim mrežama, YouTube kanalima, putem newslettera i slično, direktno stupiti u kontakt sa širokim krugom građana. Kao što smo vidjeli u Americi s Truth Social, jednostavno je i napraviti vlastitu društvenu mrežu za istomišljenike. Također, Internet je olakšao i radikalizaciju koju sada pojedinci mogu „odraditi u opuštenosti vlastitog doma“; nije više potrebno da se pojedinci uključe u fizičke zajednice unutar kojih se postepeno izlažu sve radikalnijim idejama i ideologiji, već to čine u online zajednicama i koristeći online sadržaje. Konačno, Internet je radikalnu desnicu promijenio u vidu pomaka djelovanja ka digitalnoj sferi, u okviru koje se radikalno desne ideje kroz trolanje i memeove upakiravaju kao šaljivi sadržaj te time olakšavaju tim idejama da uđu u mainstream.

Da biste shvatili kako radikalna desnica razvija svoje online političke akcije, kako se organizira u online prostoru i što je motivira, morali ste uroniti u bespuće internetskih rasprava.

- Radi shvaćanja kako radikalni desničari razvijaju svoje (online) političke akcije, kako vide politiku, demokraciju i društvo te kako percipiraju svoju ulogu, odlučili smo duboko zaroniti u njihove internetske rasprave na forumu 4chan. Specifičnije, fokusirali smo se na podforum /pol/ (Politically Incorrect), poznato okupljalište radikalnih desničara obilježeno podrškom prema Donaldu Trumpu, antisemitizmom, misognijom i rasizmom. Izdvojili smo one rasprave koje se odnose na planiranje političkih akcija u periodu od 2014. do 2020. godine, te smo izdvojili tri kampanje po godini. Na kraju smo završili s 21 raspravom, koje su sastavljene od 7.000 objava, a njih smo zatim pomno analizirali.

"Promatrani radikalno desni korisnici uvidjeli su mogućnosti što ih digitalni tokovi informacija pružaju za olakšano, ubrzano i suptilnije širenje njihovih vrijednosti" (FOTO: FALIŠ)

Možemo li reći da je upravo taj internetski prostor u kontekstu krize liberalne demokracije i pada povjerenja u institucije omogućio „mainstreamanje“ teorija zavjera koje se baziraju na protivljenju establišmentu i navodnim političkim, akademskim i medijskim elitama, koje navodno kroz propagiranje većih prava manjina mijenjaju svjetski poredak na egzistencijalnu štetu tzv. običnog čovjeka?

- Nemoderirani i otvoreni digitalni prostori poput 4chana su svakako imali ulogu u diseminaciji i širenju anti-liberalnih, protusistemskih i protuelitističkih stajališta, koja izravno prozivaju i kritiziraju liberalnu demokraciju. Također, na takve se stavove nadovezuje izraženo nepovjerenje prema tradicionalnim medijima i stručnjacima, kao izvorima informacija i objašnjenja, što uvelike potiče jačanje teorija zavjera te njihovoj raširenosti u komunikacijskom prostoru. Toga su ostalom svjesni i promatrani radikalno desni korisnici, koji su uvidjeli mogućnosti što ih digitalni tokovi informacija pružaju za olakšano, ubrzano i suptilnije širenje njihovih vrijednosti.

Jedan od ključnih mehanizama je maskiranje sadržaja, često se susrećemo s provokativnim, ali uvjetno rečeno vrijednosno neutralnim porukama koje se na prvu ne pripisuju radikalnoj desnici. Služe li se klasičnim mehanizmom zamjene teza, odnosno manipulacijom? Kako to izgleda?

- Iz našeg je istraživanja vidljivo da su članovi radikalne desnice na /pol/-u itekako svjesni negativne percepcije koju građani imaju prema njihovim vrijednostima. Stoga razumiju da ne mogu pristupiti građanima s otvoreno radikalno desnim porukama, već da je iste potrebno zamaskirati i subverzivno predstaviti kao naizgled neutralne poruke, radi „boljeg prijema“ u javnosti. Kako bi takve poruke bile uspješno prenesene do običnih građana, korisnici su u promatranim raspravama pazili i na najmanje detalje prilikom pripreme sadržaja za diseminaciju. Posebna se pažnja posvećivala prikrivanju činjenice da pripremljeni sadržaj političke akcije predstavlja koordinirano djelovanje radikalnih desničara, uzgoju uvjerljivih lažnih profila koji glume obične i zabrinute građanine te uklanjanju referenci na radikalno desnu ikonografiju. Sve je to zaokružila rasprava o tome kako sadržajem isprovocirati reakciju drugih internetskih korisnika, pogotovo lijevo orijentiranih. Naime, sa svakim spominjanjem i dijeljenjem sadržaja radikalno desnih političkih akcija, korisnici društvenih mreža postaju nesvjesni suradnici akcije, iako mogu imati najbolju namjeru ukazivanja na opasnost i izvor takvog sadržaja. Suradnicima postaju jer doprinose vidljivosti poruke, čime se povećava rizik da će one doprijeti do neupućenih i nesvjesnih medija i građana. U trenutku kada se to dogodi, politička se akcija radikalne desnice može smatrati uspješnom: inicijalno je radikalno desna poruka iz malenih i mračnih kutaka interneta izgubila jasno porijeklo te je doprla do šire javnosti, relativizirajući odnos liberalizma i radikalnih opcija te doprinijevši usađivanju radikalno desnih vrijednosti u javnosti.

"Snaga Interneta upravo je u tome da nije potrebno imati ozbiljne i konkretne organizacije s hijerarhijskom strukturom i definiranim djelovanjem da biste se politički organizirali i pokušali mijenjati društvo" (FOTO: FALIŠ)

Ono što otkrivate je da to nije tek djelovanje i samoorganizacija zabrinutih građana već da iza tih priča stoji i ozbiljna organizacija koja ima i vrlo jak utjecaj na političke mapu. Ovdje prije svega govorimo o Sjedinjenim Američkim Državama i Europi?

- Snaga Interneta upravo je u tome da nije potrebno imati ozbiljne i konkretne organizacije s hijerarhijskom strukturom i definiranim djelovanjem da biste se politički organizirali i pokušali mijenjati društvo. Iako takve organizacije postoje, i važne su za razumijevanje međusobne transnacionalne podrške i utjecaja radikalno desnih aktera, mi smo se fokusirali upravo na one političke akcije koje su bottom-up, pokrenute i realizirane od manje skupine građana na „rubovima interneta“. Iako su takve akcije i djelovanja naoko šaljive i imaju manji doseg, zapravo su komplementarne djelovanju strukturiranih i financijski potkovanih organizacija u vidu mijenjanja ili čak rušenja liberalne demokracije.

Rekli ste da je takav sadržaj teško prepoznati kao sadržaj radikalne desnice što ga čini prihvatljivijim široj javnosti pa čak i da živimo u svijetu desnog interneta. I što sad?

- /pol/ i slična digitalna mjesta već desetljeće rade na izmjeni mainstreama i rušenju liberalne demokracije, i možemo reći da su uspješni, ako ne u konačnom cilju, onda u relativizaciji ekstremnih ideja i diskursu koji je u javnosti i među političarima prisutan kada raspravljamo o temama poput migracija ili prava manjina. Definitivno je ključna stvar za napraviti pritisak big-tech kompanija da u što većoj mjeri prate i reguliraju sadržaj i aktere. Naravno, to nije lagan posao jer osim što ste uvijek na rubu cenzuriranja legitimnih kritika društva i politike, radikalno desni sadržaj se često kamuflira i nije ga lako detektirati. A i s obzirom da te kompanije žive od klikova i engagementa, a takav sadržaj izaziva reakcije ljudi, one nemaju ni financijski poticaj da se time ozbiljno pozabave. Uz to, na novinarima je težak posao jer je važno da izvještavaju o radikalno desnim pokretima i akcijama. Ali kao što smo pokazali, time često upadaju u zamku i reagiraju točno onako kako organizatori akcije očekuju, a i samim time pomažu u širenju digitalnog sadržaja ka mainstreamu i široj javnosti. Dakle, novinari se trebaju upoznati s ovakvim tipom djelovanja i organizacije i kritički, ali oprezno, pristupiti reportažama i pisanju o radikalno desnom sadržaju.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: FALIŠ

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"