Od svoje mirovine Lia jedva može priuštiti putovanje autobusom i još preko granice, što je dotad iskusila samo jednom. Posjet Istanbulu u ranoj dobi bio je životno određujući, potaknuo ju je da studira povijest. Neudana je i bez djece, a obrazovanje i nekadašnja radna pozicija u zaostaloj sredini izdvajaju je i spašavaju iz amorfne mase neslobodnih žena. 

APRIL: Drama jednog lika bez ijedne suvišne minute

Simptomatična je scena gdje u gradskoj gužvi slučajno susretne zemljaka, poslovnog čovjeka svoje dobi koji inzistira da neko vrijeme provedu u razgovoru i šetnji, da bi u času nestao kad shvati koliko je skromna malomišćanska ženica kakvom ju je valjda procijenio, oslobođena i svoja.

U „Crossingu“ sudjelujemo u avanturi od gruzijskog priobalnog mjestašca do velikog turskog grada, da bismo onda zajedno s Liom i njenim slučajnim suputnikom, a onda i karizmatičnom odvjetnicom dobrih namjera, mapirali margine tog vibrantnog urbaniteta. Ukoliko se u već spominjanom „Aprilu“ isključenjem glazbe svjesno ojačala simbolika pripovijesti, ovdje upravo glazba, u funkciji punopravnog narativnog sredstva, nosi film. 

U toploj drami ispunjenoj humanističkim vrijednostima i poprilično konvencionalno snimljenoj, jedini moment otklona zalaženje je u istanbulsku trans scenu pa je time, vjerujem, prihvatljivija publici nesklonoj nešto hermetičnijim narativima. No, ono što je važno jeste to da pratimo priču žene koja se uspjela othrvati imperativima mizogine sredine dajući sve od sebe da o(p)stane slobodna makar to značilo vječnu samoću i riskantno balansiranje između poštovanja i odbačenosti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Crossing

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.