Film je zaobišao glavne svjetske filmske festivale, nisu ga željeli, a nije ga htio, primjerice, otkupiti ni Netflix. Sam Ai Weiwei smatrao je da su glavni razlozi odbacivanja ipak politički, kako se ne bi narušili poslovni i možda i neki drugi odnosi s Kinom. Međutim, „Coronation“ zaista ne može impresionirati, on je dosadnjikav, vrlo prosječan pa čak i ispod toga. Nije prikazao nešto što bi nas moglo začuditi ili iznenaditi kad je riječ o poznatoj općoj kontroli kineskih vlasti nad građanima. Doduše, snimaka iz Kine je još u vrijeme kad je film završen bilo malo, i to mu daje izvjesnu vrijednost.

Kako je pandemija već u svom ranom razvoju puno teže pogodila Europu nego Kinu, makar na samom početku, u proljeće prošle godine u Europi i u Americi nagledali smo se mučnih scena umiranja pod kisikom i na respiratorima. Kasnije su takvi prizori borbe za svaki udisaj zraka sve manje prikazivani.

Naravno, pristup svladavanju epidemije i odnosu prema ljudskim slobodama i pravima u zemljama tzv. slobodnog svijeta i Kine prilično se razlikuje, iako se i u „slobodnim“ zemljama opet mnogo toga moralo svesti na isto ili jako slično - na posvemašnji lockdown, zabranu izlaska iz domova bez posebno jakih razloga te policijski sat. Jednako kao u Kini. Neke su zemlje uvele izvanredno stanje kako bi mogle suspendirati ljudske slobode dok traje pandemija, druge to nisu učinile. 

Glavne su činjenice koje navodi i Ai Weiwei u filmu je da se u Wuhanu prvi potvrđeni slučaj zaraze pojavio 1. prosinca 2019. godine, a kineske vlasti su nekoliko tjedana to tajile, pa su onda priznale epidemiju i 23. siječnja potpuno zatvorile i blokirale Wuhan. Posljednjih mjeseci je objelodanjeno da su neki u Europi još u listopadu i studenom 2019. godine u Europi, a u Americi u prosincu, nosili virus, ali o tome nema pravih znanstvenih potvrda. 

Danas je jedna od glavnih priča ona o porijeklu virusa u Kini, je li prešao sa životinje na čovjeka, ili je pak „pobjegao“ ili čak (namjerno) proizveden u wuhanskom virološkom laboratoriju. Prvi svjetski političar koji je iznosio teoriju da je virus „iscurio“ iz laboratorija je Donald Trump koji je koronu stalno zvao „kineski virus“. Trump sada, kao oporbenjak, egzaltirano predlaže da se od Kine zahtijeva plaćanje odštete. 

A ugledni The Wall Street Journal je prije dvadesetak dana objavio - pozivajući se na neobjavljeno izvješće američke obavještajne službe - da je troje znanstvenika s kineskog Instituta za virologiju u Wuhanu (WIV) hospitalizirano još u studenome 2019. godine. Ali američka obavještajna služba nema pouzdane podatke o tome zašto su oni hospitalizirani, pa nema ni konačnog zaključka. Naravno, to da je virus „pobjegao“ iz laboratorija Kinezi žestoko odbacuju. Tako je virologinja iz tog laboratorija Shi Zhengli, poznata i kao „Žena šišmiš“ (jer se počela baviti šišmišima poslije pojave SARS-a 2004. godine), ovih dana odbacila sve takve tvrdnje The Wall Street Journala. 

Dron se polako spušta iznad praznih željezničkih pruga do prazne stanice, nigdje nema nikoga. Wuhan s brojnim neboderima izgleda prazan, siv, apokaliptičan. Čovjek vozi automobil i sam je na cesti. Medicinski radnici međusobno si pomažu u dezinficiranju, pri ulazu u bolnicu. Čudesno su „opremljeni“, neki nose i dvostruka bijela zaštitna odijela. 

Nestašica je goriva. Radnici na pumpi vozač automobila čini se sumnjiv, ona zove lokalnu policiju koja ga ispituje o tome gdje putuje. Kaže da je napustio Wuhan 23. siječnja (dan kada je započelo zaključavanje) kako bi proslavio kinesku novu godinu u svom rodnom gradu i sada se pokušava vratiti.

Kadar prati jednog liječnika koji nekoliko minuta vijuga pravim labirintom bolničkih hodnika i praznih prostorija bez prozora. Hodnik je zavojit, beskonačan i mračan, ali čovjek nekako zna gdje ide. Kada liječnik skida svoju obilnu, dvostruku zaštitnu anti-COVID opremu, navodi ga robot koji mu ukazuje proceduru procesa svlačenja, pranja ruku 75 sekundi, otvaranja vrata i napuštanja prostorije. 

Ekipe mladih medicinskih sestara pristižu iz drugih kineskih gradova. Nekoliko je scena iz soba intenzivne njege gdje su ljudi u krevetima nepomični ili se agonično bore za kisik.

Kina je odmah, gotovo u početku epidemije, uvela praćenje mobitela, ono što u Europi nije prošlo. Aplikacija na kojoj se može očitati da ste bili u blizini osobe koja je zaražena COVID-om. Tada morate u samoizolaciju. Dakle, film pokazuje i da je prilikom ulaska u autobus trebalo skenirati mobitele. 

Birokratski su problemi u vezi preuzimanja posmrtnih ostataka umrlih od korone. Tako jedan čovjek čiji je otac umro u Wuhanu, ne može lako do urne s očevim pepelom jer „radna skupina“ u kojoj su predstavnici očevih poslodavaca želi koordinirati pokopom. A sin ne želi te strance dok pokapa oca. On mu na grobu ima nešto reći što je intimno, nije ni za koga drugoga.

Starija žena u razgovoru sa mlađim muškarcem (vjerojatno sinom, iako se ne eksplicira) hvali kinesku vlast i Partiju. U karijeri je bila šefica sindikalne organizacije. Sin joj oponira. Gledaju na televiziji kako korona pogubno hara SAD-om i žena zaključuje kako je potrebna odlučna, jedinstvena akcija, onako kako su u početku epidemije to učinili Kinezi. "Ljudi mogu pomicati planine kad rade kao jedno", kaže ona. 

Prisustvujemo i jednoj svečanosti primanja i polaganja zakletve Partiji. Na koješta se zaklinju, važno je ne odavati partijske tajne. A, naravno, sve može biti partijska tajna, tako i izbijanje strašne pandemije koja ne poznaje granice pa će vrlo brzo ugroziti čitav svijet.

Film je fragmentiran, nema neke jedinstvene priče kojoj bi se sugerirao autorov stav o tome što se stvarno dogodilo u Wuhanu, Kini i cijelom svijetu. Bilo bi jako važno prokljuviti što se događalo u tim prvim tjednima kada je epidemija nastajala, a nije bila obznanjena i kad su neki liječnici i znanstvenici upozoravali na opasnost globalne zaraze, ali su očito bili ušutkani, zaustavljeni, sigurno i kažnjeni.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Coronation

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Hrvatska u koronakrizi"