Sretnete li ovih dana zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, slobodno mu možete prići i pljunuti mu u lice. Bez ikakvog straha, jer Bandić je to, nije šala, sam tražio. Svečano je obećao da mu se može pljunuti u lice ukoliko .... Učinio je to u maniri domaćih demagoga koji nam već godinama obećavaju da će učiniti štošta ako ne ispune obećano (Ćiro, Vrdoljak, Mamić, Marković, Rojs ...)

Pristupačni gradonačelnik, blizak narodu i sklon se s njim rukovati u bilo koje doba dana, koji na nezgodna pitanja voli odgovarati s "kajgod", već je u više navrata pokazao da u nekim trenucima uopće ne pazi što govori, odnosno rekao bi njegov narod - jezik mu je brži od pameti. Sve njegove gafove uistinu je teško pobrojati, ali svaki naš posjetitelj sjetit će se primjerice bijega s mjesta prometne nesreće s previše alkohola u krvi ili kada je, prema pisanju Novog lista, za radnike na nesnosnim vrućinama rekao "Rad oslobađa", dodajući kako "nacisti nisu bili baš skroz blesavi". Najavio je Bandić tada da će tužiti Novi list, ali, kako doznajemo, to do danas, dvije godine od kobnog događaja, nije učinio. Tužit će i novinara Večernjeg lista koji je napisao kako ga je čuo da izgovara teške psovke na račun organizatora prosvjeda protiv gradnje na Cvjetnom trgu.

No, ipak, vrijeme takve stvari vrlo brzo proguta, što, međutim, nije nikakav razlog da vas ne napomenemo da bi ritualno pljuvanje Milana Bandića, u pravom smislu te riječi, moglo početi. Zapravo čak što više, to ste bez sankcija mogli činiti već cijelu ovu godinu. Naime, pred Božić 2004. godine Bandić je pred okupljenim novinarima komentirajući dovršetak radova na dotrajalom i rugobnom maksimirskom stadionu, rekao sljedeće: "Kao predsjednik povjerenstva za gradnju stadiona, jamčim da će biti dovršen 2006., a ako tako ne bude, možete mi pljunuti u lice.". Tu izjavu danas možete vidjeti u arhivi svih novina koje su citirale Bandića (objavljeno 24.12 2004.).

E sad, i svaki vrabac na grani zna da stadion Maksimir, ne da nije završen, nego je od toga udaljen tko zna koliko svjetlosnih godina. S druge strane, postavlja se pitanje kakav to uopće čovjek, a kamoli gradonačelnik, na tako primitivan način (čuj kafanske priče: "možete mi pljunuti u lice") može garantirati svoje obećanje. Što je zapravo nekoliko pljuvački na licu u odnosu na milijune eura uzaludno utrošene na stadion, koji gotovo u svakoj prilici zjapi prazan? A možda Bandić zapravo nije želio da ga se shvati doslovno? Možda isto ne želi ni za sva svoja obećanja koja gotovo svakodnevno izvlači iz rukava? Stoga je odluka hoćete li pljunuti gradonačelnika metropole sada samo na vama ...