Vidimo se na izlazu

Svjetlana Zorić

8. srpnja 2004.

Vidimo se na izlazu

Kao i svih prošlih godina tako je i ove godine naša mala družina zapalila u STATE OF EXIT, što je, za sve neznalice, najveći muzički festival na Balkanu koji se održava u Novom Sadu, gradu koji nas je dočekao objeručke i u kojem smo proveli nekoliko dana pretrpanih dobrim koncertima i kojekakvim usputnim doživljajima, a sve skupa nikako ne može stati u ovaj uvod


Ekipa Sarajevo - Novi Sad - Zagreb


Kao i svih prošlih godina tako je i ove godine naša mala družina zapalila u STATE OF EXIT, što je, za sve neznalice, najveći muzički festival na Balkanu. Ovaj put s nešto manje nastupajućih favorita nego inače, ali to nam nikako nije smetalo, jer tamo će se okupiti ekipa iz raznoraznih krajeva Balkanskog, poluotoka. Ekipa koja se skompala tijekom godina hodočašćenja na Exit. Cijeli program počinjao je oko 19 sati, a završavao je oko 9 (naravno da ovo vrijedi za ljubitelje elektronske glazbe koji su mogli nastaviti cupkati na mjestu) na pozornici napravljenoj uz Dunav, odmah ispod kampa.

Ovdje su se zabavljali izvođači

Nedaleko od kampa smješten je zanimljiv restoran još zanimljivijeg imena – Balkan ekspres. U njega smo navratili oko 17 sati, da bi u 18 sati restoran bio zatvoren. Objašnjenje? Iznenadila ih je velika posjeta, bez obzira što su tako blizu jezgre događanja. Tako su prodali sve što su imali i posjetiteljima zatvorili svoja vrata. Nešto kao hrvatska zimska služba, koja bez obzira na godine iskustva svake zime ponovno bude iznenađena snijegom. Za nas ("normalnije"), koji ne koristimo ilegalna sredstva koja omogućuju da nam oči budu kao kod Pokemona, izbora za uživanje bilo je posvuda.

Zvonko Bogdan, među legendarnijima

Prvu večer dogodio se jedan od legendarnijih koncerata. Riječ je Zvonku Bogdanu koji je na Balkan fusion stageu okupio sve, i mlado i staro. Inače, zanimljivo je još spomenuti kako je tog prvog dana festivala, EXIT- posjetio i predsjednik Srbije i Crne Gore, uz minimalno osiguranje. On je također odlučio uživati u koncertu Zvonka Bogdana. Na najvećem stageu (Main stage) oko ponoći zabavljali su nas Massive Attack, koji su se u najmanju ruku ponašali kao da su na tonskoj probi, tako da su tek zadnje tri stvari odsvirali baš onako kako su to trebali radit cijelo vrijeme.

"Seoski" pogled na Novi Sad

Točan broj posjetitelja tvrđave teško je saznati i procijeniti, ali prvu večer popijeno je oko 20 000 litara piva s tim da je na Balkan fusion stageu nestalo piva još u 2 sata i zbog prevelike gužve nikako nisu mogli dopremiti nove bačve. Ove godine ljetni radovi u Novom Sadu su najopsežniji i na najfrekventnijim mjestima otkako mi posjećujemo taj grad. Tako smo bili prisiljeni s najvećim guštom prihvati ponudu da nas se smjesti u neku kuću na Fruškoj gori. Tamo smo imali vlastitu državu, zajedno sa Sarajlijama, Beograđanima, Splićanima, Prijedorčanima i Novosađanima. Vlastitu državu udaljenu od grada tek desetak minuta lagane vožnje automobilom.

Je'l to Marchelo de Facto?

Drugu večer poslušali smo Eyesburne sa Soulfly koji su predobro zvučali, THE BRAND NEW HEAVIES koji su nas zabavljali starim hitovima, dok nas je Neneh Cherry vratila u prošlost, u doba kada smo bili jako, jako maleni (al' se udebljala, jadna li joj majka). Drugi dan nas je "usrećila" kiša, i to u par navrata, ali nas je zato sunce častilo svih ostalih dana. Moram napomenuti da je koncert koji je održao naš najsvježiji kolumnist Marchelo de Facto, stvarno super zvučao. Uopće nismo imali osjećaj da je live nastup, jer momak se potrudio uvježbati kako bi sve zvučalo kao i na albumu (Bravo Marchelo). Treći dan je po mojoj slobodnoj procjeni na tvrđavi bilo najviše ljudi, i to ne samo na ovogodišnjem EXITu-u, već uopće, još od kada se taj festival održava. Da li zbog Cypress Hilla ili zato što je bila subota, ne bih znala, ali na njihovom koncertu je bila tolika gužva da nismo izdržali dulje od pola sata. Oko 50 000 ljudi bilo je na Main stageu.

Ajmo, uči Salsu ...

Oni kojima nije bilo do naguravanja s nepreglednom masom znojnih ljudi provodili su se na Axe latino stageu gdje se uz Brazilce gonjene na nuklearnu energiju (ljudi plešu i skaču po 5 sati bez prekida) mogla naučiti Samba, Rumba, Salsa ... Moram napomenuti da su me oduševili Kanda Kodža i Nebojša, koji su svirali fenomenalno, kao prva postava. Zadnju večer vrhunac - Iggy Pop & The Stooges. Iggy nas je u potpunosti zadivio svojim glasom, stasom i svime što je radio na bini. Koliko on samo energije ima ... mama moja!!!

Kanda Kodža i Nebojša

Inače prije Iggyja i Stoogesa trebali su nastupiti Kings of Leon, ali njihov nastup odgođen je gotovo u zadnji tren. Razlog? Bubnjar benda slomio je ruku. Festival je završio na Arena stageu na kojem je mjuzu "puštao" (neki) Marko Nastić, navodno velika faca na techno sceni. Valjalo bi još spomenuti nastup Peaches, koji ocjenjujem katastrofalnim. Dvije plesačice nisu prestajale skakati mašući imitacijama (gumenim, valjda) muškog spolovila. Vrhunac je bio na samom kraju kada se Peaches srušila na pod i, kao, počela iz usta izbacivati krv. Šta ćete, žena još uvijek nije na ti sa svojom seksualnošću i koja uživa bolesno uživa u bilo kakvoj kontroverzi.

Ima nešto i "Za džabe!"

Osim šarenila koji nam je festival nudio, ni Novi Sad nije podbacio, pogotovo svojim marketinškim potezima. Ljudi jednostavno znaju kako privući mušterije. Tako smo, primjerice, naišli na prodavaonicu kineskih tepiha na kojoj izvješen stoji veliki natpis "ZA DŽABA!". Nasuprot nezaobilaznog Indexa nalazi se prodavaonica obuće koja ima nešto drugačiji moto: "VELIKO SNIŽENJE, KUPI DESNU DOBIT ĆEŠ LIJEVU CIPELU!". Vidjeli smo i kozmetički salon na kojem piše: "PEDIKURA, MANIKURA, KAFICA I UGODAN RAZGOVOR!" Ma bilo je svega i još sam pod dojmom ... Exit i Novi Sad su me upravo odvojili od svijeta. Bosa i sretna, uskoro se opet vraćam. Ali uskoro. Uskoro! Ne sad.