Crno-crvena anarhosindikalistička zastava koja je sredinom ožujka viđena u Zagrebu na sindikalnim prosvjedima, danas se nalazi deponirana u prostorijama zagrebačke policije. Policajci su je oduzeli muškarcu koji je s njome tog dana došao prosvjedovati, a cijela stvar je završila na sudu. Naime, D.B. (podaci poznati redakciji) 21. ožujka oko podneva je stigao na Europski trg gdje se održavao prosvjed pod nazivom „Sindikalno proljeće“, u organizaciji šest sindikata javnih službi. Nedugo potom policija je intervenirala na poziv redara i voditeljice skupa, jer je D.B. imao lice djelomično prekriveno šalom i jer je nosio „spornu“ crno-crvenu anarhosindikalističku zastavu. Na koncu je protiv njega podnesena prekršajna prijava zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira.

Riječ je o svojevrsnom presedanu jer je, prema dostupnim informacijama, ovo prvi slučaj u kojemu se protiv nekoga vodi sudski postupak zbog nošenja anarhističke zastave na javnom okupljanju. Ni ova zastava, kao ni djelomično pokrivanje lica u javnom prostoru, nisu sami po sebi jasno definirani kao prekršaji. Ostaje, stoga, otvoreno pitanje na temelju čega MUP opravdava podizanje prekršajne prijave u ovom slučaju.

U „činjeničnom i pravnom opisu prekršaja“ temeljem kojega je podnesen optužni prijedlog stoji da je D.B. „za vrijeme prosvjeda sindikata Preporod remetio javni red i mir na drugi način“ jer je „na zahtjev voditelja javnog okupljanja odbio maknuti zastavu crno-crvene boje koja simbolizira anarhistički sindikalizam“. Zastava mu je i privremeno oduzeta.

U optužnom prijedlogu navodi se nešto konkretniji opis prema kojem je okrivljeni remetio javni red i mir tako što je „pristupio prostoru prosvjeda maskiran, tj. odjeven u tamnu jaknu s kapuljačom i licem prekrivenim odjevnim predmetom, što je svojstveno osobama koje prikrivaju identitet radi počinjenja nasilnih kažnjivih djela“. Spominje se i da je držao navedenu zastavu te da je „takvim svojim pojavnim oblikom i ponašanjem“ kod prisutnih građana „izazvao vidljiv nemir i uznemirenost“, nakon čega se netko od okupljenih obratio redaru prosvjeda. Muškarcu se potom obratila voditeljica javnog okupljanja Željka Burec, inače tajnica sindikata Preporod, te ga upitala je li zaposlenik obrazovnog sustava. Upozorila ga je da zastava koju ističe „ne simbolizira ciljeve prosvjeda“ te da je mora spustiti i udaljiti se s prosvjeda budući da „svojim ponašanjem stvara nemir među sudionicima“. D.B. je to odbio učiniti, nakon čega se voditeljica obratila policijskim službenicima 1. policijske postaje Zagreb, koji ga odmah privode.

Iz MUP-a se pozivaju na članak 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji glasi: „Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana“. Ovo je, dakle, kazna koja prijeti D.B.-u, koji tijekom privođenja nije pružao otpor, niti je pokazivao ikakvo nasilno ponašanje. U samom optužnom prijedlogu prepoznato je da nije vikao, galamio niti ikoga fizički napadao, međutim, njegove radnje navodno ipak predstavljaju narušavanje javnog reda i mira – na nejasan i nedefiniran „drugi način“. U nadopuni optužnog prijedloga navodi se da je okrivljenik „maskiranjem, prikrivanjem identiteta“, te držanjem drvene motke na kojoj je „istaknuta zastava koja simbolizira anarhistički sindikalizam objektivno izazvao uznemirenost i negodovanje sudionika prosvjeda te je odbio postupiti po nalogu voditeljice javnog okupljanja, čime je ostvario obilježja prekršaja narušavanja javnog reda i mira na drugi način“.

Novinari Lupige prisustvovali su prvom ročištu u sudskom procesu protiv D.B.-a, koje je održano ovog tjedna na Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu. Predstavnik tužitelja ponovio je formulaciju koja je već iznesena u optužnom prijedlogu, uz to što je kao relevantan „fakt“ dodao da se D.B. na prosvjedu pojavio – „nepozvan“, što ostavlja dojam gotovo kao da u policiji očekuju da svaki sudionik nekog prosvjeda napismeno i osobno treba primiti pozivnicu za sudjelovanje. Čini se da je u pitanju elementarno nerazumijevanje prirode i značenja prosvjeda kao takvih, uz ignoriranje činjenice da su i sami sindikati javno pozivali na prosvjed, točno ovim riječima – „Budi i ti dijelom Sindikalnog proljeća!“.

Odvjetnica okrivljenog, Lina Budak, kasnije je napomenula da građani sudjeluju u određenim prosvjedima ovisno o svojim uvjerenjima i da za to ne trebaju imati „poziv“, te da je to imanentno svakom mirnom prosvjedu. Njen kolega, odvjetnik Ivan Vrdoljak, istaknuo je i da je ovdje riječ o „nepobitnom zadiranju u slobodu izražavanja“. Sama činjenica nečije uznemirenosti izražavanjem određenih ideja ne opravdava zadiranje u to temeljno ljudsko pravo, naglasio je Vrdoljak, te dodao da su upravo političke poruke one koje uživaju najvišu razinu zaštite. Također, Budak se osvrnula na okrivljenikovo „maskiranje“ rekavši da je u pitanju bio šal preko lica, čije je nošenje bilo opravdano jer je optuženik u to vrijeme bio bolestan, imao problema sa zubima, a radilo se o hladnom danu u ožujku.

„Skrivanje identiteta nije kažnjivo i ne može biti problematično“, istaknula je.

Budak je kao dio dokaznih prijedloga obrane priložila cijeli niz fotografija crno-crvenih anarhističkih zastava nošenih na raznim prosvjedima u Europskoj uniji i Hrvatskoj. Tako je priložena i fotografija s ovogodišnjeg Noćnog marša za osmi mart, ili Dan žena, kada je snimljeno više ovakvih zastava, a „policija je gledala i nije postupala“. Zastave su uočene također i na antifašističkom maršu u Puli u studenom prošle godine, kao i na zagrebačkoj Ilici u svibnju 2013. godine, te i na nizu drugih prosvjeda – sve bez reakcije policije. Ova zastava sama po sebi, očito na prosvjedima do sad nije bila inkriminirajuća. Evidentno je, tvrdi Budak, da je riječ o „besmislenom postupku“ s kojim policija opterećuje sud. Unatoč tome, sudski postupak će se nastaviti, a iduće ročište zakazano je za 1. rujna.

Velika anarhosindikalistička zastava izvješena na pročelju Atenske Akademije (FOTO: Louisa Gouliamaki/AFP)

„Policija je ovog puta pokazala da nedovoljno razumije pravo na mirni prosvjed i javno okupljanje. Prema predstavniku policije, oni su djelovali zato što naš klijent nije bio pozvan na prosvjed, niti je član nekog konkretnog sindikata. Mi smatramo, za razliku od policije, da se na prosvjede ne dolazi po pozivnici. Poziv može biti javan i može doći svatko tko želi”, komentirala je Budak za Lupigu nakon ročišta.

Dodaje da joj nije jasno zbog čega je u ovom sindikalnom mirnom prosvjedu zbog ovih zastava došlo do djelovanja policije i procesuiranja osobe.

„Izgleda sve zbog zastave koja je u Europi na svim sindikalnim okupljanjima rado viđena“, zaključuje Budak, uvjerena u oslobađajuću presudu.

Zanimljivo, na istom sudu se vodi jednako apsurdan postupak protiv Marije Milete, formalne organizatorice prošlogodišnjeg marša Ujedinjeni protiv fašizma i članice istoimene inicijative. Nju se tereti za narušavanja javnog reda i mira tijekom marša na kojem se okupilo oko deset tisuća ljudi, jer je netko od prosvjednika donio transparente s natpisima „Balkanska federacija bez država i nacija“, „Intifada do pobjede“ i „Ako se bojiš mraka, zapalićemo grad“ te zastavu sa srpom i čekićem. Stoga se teško oteti dojmu da državni organi posljednje vrijeme represivno djeluju prema isticanju simbola i poruka za koje netko na terenu procjeni da imaju naglašen lijevi predznak.

Inače, „sporna“ crno-crvena zastava, čija se simbolika u opisu prekršaja implicitno problematizira, zapravo simbolizira spoj anarhizma i sindikalnog, odnosno radničkog pokreta. Prva uporaba ovih boja u kontekstu anarhizma zabilježena je 1874. godine tijekom pokušaja radničkog ustanka u talijanskoj Bologni, a ranih tridesetih godina 20. stoljeća ovu zastavu popularizirao je CNT, glavna anarhosindikalistička organizacija u Španjolskoj. Crna boja predstavlja antiautoritarne ideje i štrajkove (odnosno direktnu akciju), dok crvena predstavlja radnički pokret. S vremenom je povezanost s anarhosindikalizmom postala manje izražena pa danas mnogi anarhisti koji nisu sindikalisti također koriste crno-crvenu zastavu. U novije vrijeme ova zastava postala je i jedan od simbola šireg antifašističkog pokreta.

Prosvjednici u Parizu 1972. godine s mnoštvom anarhosindikalističkih zastava u prvim redovima (FOTO: STF/AFP)

Sam anarhosindikalizam je oblik anarhizma koji zagovara stvaranje horizontalno organiziranih, decentraliziranih sindikata kao primarnog načina organiziranja i djelovanja. Svaki član ovakvog sindikata ima jednako pravo sudjelovanja u donošenju odluka, a šefova nema. Specifične metode djelovanja uključuju, primjerice, direktnu akciju. Anarhosindikalisti odbijaju veze s političkim strankama, pa i s onima s lijevog političkog spektra, a njihova zastava simbol je radničke borbe i emancipacije; anarhosindikalisti su povijesno gledano bili dio radničkog pokreta koji se izborio za osmosatno radno vrijeme, dostojanstvene mirovine i uvjete rada, kao i pravo na štrajk. Cilj im je podržati širu radničku borbu i solidarizirati se s radnicima koji pripadaju i tradicionalnim sindikatima, s čijim se metodama ne slažu. No, D.B.-ovo mirno prisustvo na javnom skupu „Sindikalno proljeće“ dočekano je kao nepoželjno, umjesto kao čin solidarnosti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: MASA Zagreb

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.