Pažljivi ljubitelji naše rubrike "Čitali smo" u istoj su već zamijetili izraziti manjak tekstova posvećenih poeziji. Krivnja pada na dolje potpisanog koji priznaje svoju nevičnost recenziranja poezije (sram me bilo!) pa vam zato u nastavku teksta, umjesto recenzije jedne odlične zbirke pjesama, donosim nekoliko pjesama iz iste, pa sami procijenite njihovu kvalitetu. Da vas vidim sad!

Riječ je o odličnoj zbirci pjesama Vlade Bulića, naslovljenoj 100 komada. Te su pjesme spomenutom autoru donijele pobjedu na SC-ovom natječaju za najbolju debitantsku zbirku poezije (u kategoriji najboljeg debitantskog romana pobijedila je Jelena Čarija).
U nastavku pročitajte nekoliko pjesama iz te zbirke i sami se uvjerite u iznimnu darovitost tog 23-godišnjeg splitskog pjesnika.

-------------
haiku s ovih prostora
trebao bi sadržavati
starca s partizanskim crtama lica
koji kupuje Happy meal u McDonaldsu,
njegovu unuku s Barbikom u ruci,
par zastava jer je Dan državnosti
i crnu skotnu kučku lutalicu
na stanici za Veliku Goricu.

ali, ne da mi se zajebavati s formom.

haiku iz mog djetinjstva sadržavao bi
dućan,
bocu Ožujskog u djedovoj ruci,
bocu Ožujskog u ruci Mate Zagreba,
i popa koji je tu sasvim slučajno.

u momentu još sudjeluje i trogodišnje ja
kako sjedi na gajbi pive, a ova dvojica ga uče psovati:
Jeben ti čavle Isukrstove/kravu Gospu/druga Boga!!

i zastave, naravno, jer je Dan Borca.

Jebote, nigdje toliko zastava kao
u mjestima mog djetinjstva.

---------------
there's been a lot of talk
about this next song.
maybe, maybe too much talk.
this song is not a rebel song.
this song is:

someday, bloody someday

                             ću živjeti solo sa ženom
                             koju volim.

someday, bloody someday

                             ću imati posao koji me
                             neće živcirati.

someday, bloody someday
      
                             ću imati stan u nekom
                             normalnom gradu.

someday, bloody someday

                              ću voziti auto
                              koje izdrži 300 km
                              u komadu.

someday, bloody someday

                              nitko od ljudi koje znam
                              neće razmišljati o samoubojstvu.

someday, bloody someday

BUT : 
         how long, how long
         must we sing this song?

         I'm so sick of it!
----------------
DRAGO, nešto me boli.
iznutra.
znaš ono, negdje duboko.

"To ti je katran na dnu pluća.
  Pušiš previše."

inženjerski pristup često ima smisla.
zato se DRAGO ne bavi pisanjem.

OK, pisao je prije. haikue.
onda je našao djevojku    (moju bivšu)
i diplomirao elektrotehniku.

nekad mi se desi da pomislim kako sam
trebao barem pokušati
zadržati to dvoje.
tu djevojku i taj fakultet.

onda gledam kroz prozor
ljude kako trče
s papirima,
torbama, 
aktovkama
i ostalim stvarima kojima ti
žele dati do znanja
da se bave nečim bitnim.

pa se vratim u krevet,
stavim walkman i
ugasim ih tipkom              play.

------------------------
kad sam bio jako mali,
djed bi me
sjeo pred sebe na konja
i odveo u vinograd.

dao bi mi mali mašklin
i radni zadatak.
ja bi uvijek nešto zajeba.

nikad nisam bio talent za poljoprivredu.
(crna ovca u obitelji, jebiga.)

on bi nakon pola sata
skinuo majicu.
bez obzira na godišnje doba

i nastavio kopati do mraka.

(nije ga puno tangirao Tom&Jerry u sedam i kvarat
                                       ni Dnevnik nakon toga.)

ne znam ima li to kakve veze
s ovim gore, ali svaki put
kad sjednem pred monitor,
skinem majicu.

bez obzira na temperaturu sobe.