U Art Net klubu prekjučer se održala večer poezije. Gost je bio Branko Maleš ovogodišnji dobitnik “Goranova vijenca”, nagrade koja se dodjeljuje za životno dijelo velikim hrvatskim pjesnicima. Iako je bilo začuđujuće malo publike, zezancije nije nedostajalo

Branko Maleš rođen je 1949. godine u Zagrebu. Piše poeziju, kritiku, prozu i kolumnističku feljtonistiku. Uređivao je i suuređivao mnogobrojne časopise. Objavio je pet zbirki poezije, nekoliko knjiga eseja, a ujedno je i priređivač desetak knjiga izbora iz poezije drugih autora te prijevodne literature.
Svoj nastup u Art Net klubu započeo je čitanjem pjesme “This is not a love song”, prema mom mišljenju, njegove najbolje predstavljene pjesme, nakon koje je održao kratki monolog, naravno o svjetskom prvenstvu.
Nastavio je pjesmama “O klopi i državi”, “Pravo na zrak”, “Tijelo pamti, a ja zpisujem”, “Ja uvijek počinjem od devete rečenice”, “O bolesnom ježu” u kojoj samo kaže; Jež je ozdravio, itd…
Pjesme su mu vrlo jednostavne i razumljive, sa velikom dozom realnosti, pomalo ironične i duhovite. Interpretacije je vršio tokom samog čitanja pjesama zastajkujući nakon svake strofe. Primjedbe upućujem samo lošem ozvučenju, od kojeg se u nekim trenutcima moglo čuti samo mumljanje u mikrofon.
Nakon Branka Maleša, predstavio se i Tihomir Matko Turčinović, mladi pjesnik koji do sada još nije objavljivao, ali je ove godine osvojio nagradu “Goran” koja se dodjeljuje mladim pjesnicima, za svoj rukopis “avenija. Ne plačite”. Kako se predstavio sa samo par pjesama, izdvajam jednu, za koju jednostavno nisam mogla odoljeti da Vam je ne proslijedim:

CHARLIE

Sjedni molim te
Iako

Znaš
Da ću ti izmaknuti stolicu

Jer me tvoje tužne oči uvijek iznova

Neodoljivo podsjete na upaljene
Kamere Charlie Chaplina

T.M.Turčinović