Tolerancija na vatikanski način
"Pružiti gostoprimstvo muslimanskim imigrantima, ali izbjegavati mješovite brakove. Posebno se to upozorenje odnosi na žene. Ako ipak dođe do ljubavi između katolkinje i muslimana, onda je potrebno s velikom pažnjom pripremiti ih na brak."
Tako stoji u vatikanskom dokumentu "Erga Migrantes Caritas Christi", koji poziva na toleranciju i prihvaćanje imigranata, na priznavanje njihovih prava, praktičnih i duhovnih potreba. Porazno je otkriti da i Papa Ivan Pavao II., jedna od moralnih vertikala izbezumljenog svijeta, smatra da bi se ljudi u svojim ljubavnim poslima trebali ravnati po pripadnosti vjeri. Koliko iskren može biti poziv na toleranciju i prihvaćanje, ako se istodobno poziva na zazor i oprez pri sklapanju brakova među ljudima različitih vjera?
Zar nije užasna činjenica da je na oprez kod istog pitanja pozivao bosanski krvnik Radovan Karadžić? Zar civilizirani svijet nije osudio prvog hrvatskog predsjednika kad je besramno izjavio kako mu je drago što njegova žena nije Židovka? Zar nije porazno kad Papinsko vijeće stane uz bok potonjima?
U trenutku u kojem razum nalaže bezrezervnu osudu terora koji se provodi nad dobrim dijelom islamskog svijeta, strašno je što Vatikan istovremeno poziva na toleranciju i zazor prema muslimanima. Licemjerno je vjernicima poručivati da poštuju imigrante islamske vjeroispovijesti, a da istovremeno paze ne bi li se kogod, nedajbože, zaljubio u muškarca ili ženu druge vjere. Takvi stavovi samo pridonose produbljenju jaza između katoličkog i islamskog svijeta, iako želimo vjerovati da su namjere Papinskog vijeća bile posve suprotne.
Problem nije u Papi, nego u piscu ovoga članka, koji, očito, piše o stvarima koje ne poznaje, odnosno, sagledava problem samo s jedne strane. Tipično hrvatski! Nažalost, tendencioznost je isuviše često prisutna na Lupigi. Želio bih da ne bude tako.