Jedna 26-godišnjakinja (podaci poznati uredništvu, a uskoro će biti i vama) već duže vrijeme piše svoje stihove, koji su nedavno doživjeli i ukoričenje. Iako je ukoričenje stihova gotovo svakodnevna pojava, koju mi, dakako, svesrdno podržavamo, ovo ukoričenje smo izdvajili stoga što je autorica jedno od svojih prvih objavljivanja uopće doživjela upravo na našem portalu, a vidite dokle ju je to dovelo! O autorici i knjizi više klikom na uobičajeno

Na blogu http://onofflutkica.blog.hr jedna 26-godišnja blogerica već duže vrijeme objavljuje svoje stihove, koji su nedavno, u autoričinoj nakladi, doživjeli i svoje ukoričenje. Mnogokoja je zbirka poezije doživjela ukoričenje, pa je niste spominjali, reći ćete. Iznimku pravimo stoga što je ova autorica jedno od svojih prvih objavljivanja uopće doživjela upravo na našem portalu (vidi ovaj link), a pogledajte dokle ju je to dovelo!

Knjiga se zove 'Stih prije sna', naručiti je možete direktno od autorice preko maila ipusnik@gmail.com, a kupnja je moguća i preko web knjižare Sveznadar.com.

Autorica Irena Pušnik, o sebi, ukratko: Rođena sam 13.siječnja.1982. u Velikoj Kladuši. Živim u Karlovcu. Udana sam i majka dviju djevojčica. Opću gimnaziju završila sam u Garešnici, a trenutno studiram upravno pravo na Društvenom veleučilištu u Zagrebu. Pisanjem se nekako oduvijek bavim. I ono me prati i s njim se okružujem. Pišem blog  http://onofflutkica.blog.hr. Do sad sam objavljivala pokoju pjesmu online na Knjigomatu, Lupigi, Pisaćoj mašini, Balkanhome, a članke iz studentskog života na Studentnetu. Kolumnistica sam na Radiodeejay.

Za kraj, ostavljamo vam tri pjesme Irene Pušnik:

 

Dosada

Dosada… tiha i prisutna.
U svakom djeliću ove skučene sobe.
Elegantno s blagom dozom ironije
graničeći s depresijom
ona se pretvara u mene.

Kraj svih Barcelona, Pariza i Londona,
plaža u predvečerje
mene zamara ta imela.

1998.

 

Molitva

Ugasi ovo čeznuće, ti Veliko Nebo
jer plamen posta požar, a htjenje svoja patnja.

Ljubav nije rajsko neko mirno mjesto
ona ima svoje trnje i tajanstva.

Već dugo vučem breme svih oksimorona
na duši ovoj krhkoj, klupku naivnosti.
Samo pusti da me napuste sve želje
za toplom riječi, dahom, dodirom blagosti.

Pasti tako dolje nisko i bez srama
ovo biće nije moglo ni da sluti.
I da će onaj susret kobno biti sjeme
nadi, laži, bludu, plaču i nježnosti…

1998.

 

Zagreb

Hodam u visokim potpeticama
po svojoj novoj ljubavi.
Zagreb i ja postali smo jedinstvo.
U njegovim ulicama osjećam se lijepom
kad prođem nasmijana pokraj bezbroj ljudi.

I ono kako sam ja sretna,
ne odaju cipele, šeširići, kaputi.
a svakim danom sam ženstvenija i ljepša.

2004.