Pobjednici natječaja "Ekran priče_03."

Božidar Alajbegović

15. ožujka 2005.

Pobjednici natječaja "Ekran priče_03."

Natječaj Iskona i Naklade MD "Ekran priče_03." stigao je svome kraju. Žiri je izabrao pobjednike: prva nagrada ide Tanji Mravak, drugu je zaslužio Chombe, a treću će dobiti Feđa Šiširak. Od 21.03. do 10.04. svi vi na Iskonovim stranicama između 200 najbolje ocijenjenih priča možete odabrati prvih 100 koje će ući u knjigu, a u nastavku vam donosimo cjelovitu pobjedničku priču

Tanja Mravak: Ime mi je Davor

Ime mi je Davor. To moram znati. Mama me naučila da to kažem kad drugi kažu Kako ti je ime. Volim to govoriti. Ime mi je Davor.
Volim svoje prste. Prsti se savijaju i pucketaju. Tata ne voli kad prsti pucketaju. Uzme moje prste i jako ih stišće. Onda govorim Ime mi je Davor. Tata kaže dosta mi je Ime mi je Davor.
Mama uvijek kaže Je dušo, Davor, Davor. Mama uvijek kaže isto. I to volim. Ime mi je Davor. Je dušo, Davor, Davor.
Volim spavati sam. Imam dva kreveta. Najprije spavam u velikom. Prije sam tu spavao s mamom i tatom. Onda je došla mama u drugoj pidžami. Prepao sam se mame u drugoj pidžami pa sam vrištao i štipao je i izgurao nogama. Mama mora biti u istoj pidžami. Za njom je otišao i tata.
Kad se probudim po mraku upalim i ugasim svjetlo dvadeset i četiri puta. Onda se premjestim na drugi krevet.
Nekad moja pidžama drugačije miriše pa je mažem vodom iz usta. Ime mi je Davor.
Imam mali crveni auto. Kad ne spavam i kad mi se ne savijaju prsti guram malo crveni auto po podu od fotelje do kutije.
U kući ima i Robi. Robi je mali čovjek. Nekad se kreće od fotelje do kutije pa ne mogu voziti mali crveni auto. Onda pomaknem Robija. Kad pomaknem Robija tata uzme mali crveni auto, a mama Robija. Kad nema malog crvenog auta savijam prste. Nekad mi tata spoji ruke trakom s hlača. Onda mami ide voda iz očiju. Ime mi je Davor.
Pokazali su mi kako se piše Davor. Morao sam napraviti krug oko Davor. Uvijek pravim krug oko Davor. Mama mi daje papire s puno slova i ja pravim krug oko Davor. Tata kaže Prestani šarati novine. Ime mi je Davor. To znam.
Nekad me vode u veliku kuću. Tamo me ostave. Tu je teta Maja. Ona mi pokazuje sličice. Kad pokaže sliku sa sapunom vodi me prati ruke. Onda spremi sliku sa sapunom. Onda pokaže sliku sa stolom pa idemo jesti puding. Onda spremi sliku sa stolom. Poslije mi pokaže sliku s kockama pa uzmem veliku plavu i malu žutu kocku. Onda spremi sliku sa kockama. Na kraju je uvijek slika s malim crvenim autom. Sve se slike trebaju spremiti prije slike s malim crvenim autom.
Ime mi je Davor. Maja kaže Je. Ne kaže se Je, nego Je dušo, Davor, Davor.
Maja živi u kući na kojoj piše Centar. Ispod centar piše Za. Ispod za piše Autizam. Ne znam što to znači, ali znam napraviti krug oko centar i oko za i oko autizam. Nekad napravim krug oko centar i oko za i oko autizam u novinama i na Majinim papirima.
Ime mi je Davor.

Tanja Mravak rođena je 1974. godine u Sinju. Diplomirani je učitelj, a studij je završila na tadašnjem fakultetu PMZ i odgojnih područja u Splitu. Radila je u osnovnoj školi na Visu, u Centru za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači u Splitu, bila je glazbeni terapeut u Zavodu za smještaj djece i mladeži Vrlika. Zadnje tri godine radi kao voditelj grupe autistične djece u Centru za autizam u Splitu.

O laureatima odlučivao je žiri u sastavu:
Katarina Peović Vuković, Simo Mraović, Robert Mlinarec, Roman Simić i Edo Popović. Još priča možete pročitati na ovih sedam znakova: XOXOXOX.