"Plavi suncokret"
Da Internet može biti sredstvo koje će mudri ljudi iskoristiti za velike i pametne stvari, eto, uz projekt "pelud.net" o kome sam zaista puno pisala, svjedoči i ova manifestacija, koja će, ako Bog da, postati tradicionalnim susretom pjesnika, umjetnika i građana Iloka.
Na ovim, prvim večerima "Iločkih plavih suncokreta" sudjelovali su: Nela Puljek i Ivan Prebeg iz Belišća, Zdenko Novak iz Gata, Katarina Jerković iz Našica, Boris Nikšić (Zal Kopp) iz Osijeka, Goran Vig, Valentina Vig i Vedran Čuljak iz Iloka te moja malenkost koja je pregrmjela i buru na Krčkom mostu i svih 500 kilometara da bude sa svojim dragim prijateljima u Iloku. Za glazbeni ugođaj brinula su se gospoda iz Osijeka: Jazz duo te violončelist Željko Štrbac i zagrebački šansonijer Zdravko Dovedan-Donovan.
I što reći!?
Od dana kada su se na jednom bezveznom chatu susreli jedna "Ida" i jedan "jeremija" (Goran Vig), te na CIP-u opet jedna "Ida" i Zal Kopp; dogodilo se svašta. Pozitivnog svašta. Konkretnog svašta, pa tako, eto, i ova pjesnička večer u iločkom dvorcu.
Samo ime "Plavi suncokret" ne znači ništa drugo do minoriziranja mjesta na koje nas je život postavio da tamo budemo. I oni izgovori o udaljenosti i što sve ta udaljenost priječi i kolika je njezina uloga u svemu - padaju u vodu. Za suradnju nikakva udaljenost ne igra značajnu ulogu u današnje elektronsko vrijeme.
Plavi suncokreti označavaju ljepotu. Ljepotu različitosti. Nijanse. Ispreplitanje sjevera i juga, istoka i zapada ... a svi smo samo ljudi, i svi samo volimo lijepu riječ, i svi samo osjećamo isti poriv za darivanjem ljepote ... i vjerujte, prekrasno nam može biti svima zajedno ...
Ovo je bio pravi potez u mjesecu darivanja. Grad Ilok dobio je svoju kulturnu manifestaciju s dobrim temeljem da postane pravi mali festival pjesništva u vrlo skoroj budućnosti.
Ja ne, ali vjerujem da može (pričala mi Ida) ...