Početkom turističke sezone „krenula“ je i propagandna „mašinerija“ iz resornog ministarstva, kako bi se „napuhavanjem brojki“ ostavio dojam da ova godinai nije tako loša. U prošlosti smo se, inače, naslušali i načitali bajki o sjajnim turističkim rezultatima, dok se turisti željni provoda žale da su hrvatska mjesta „mrtva“ i da im se nude samo sunce, more i zrak. Budući drugima po tom pitanju nismo konkurentni osmisli smo moto „Mediteran kakav je nekada bio“

Početkom „špice“ turističke sezone „krenula“ je i propagandna „mašinerija“ iz resornog ministarstva, očito kako bi se „napuhavanjem brojki“ ostavio dojam da ovogodišnja sezona i nije tako loša. Proteklih smo se godina, inače, naslušali i načitali bajki o sjajnim (turističkim) rezultatima. U ta su se promidžbena kola „upregli“ i novinari koji prate tu oblast i svakako imaju koristi od pozitivističkih izvještaja. Oni su, naime, nerijetko više nastupali kao glasnogovornici Ministarstva turizma nego kao objektivni i kritični predstavnici medija. Iz godine u godinu su, tako, uglavnom izvještavali samo u superlativima o našem turizmu.

Prikazivanje sezone što uspješnijom svakoj vlasti služi kao promotivna kulisa kod sve osiromašenijeg i ojađenijeg puka. U Hrvatskoj turističkoj zajednici će se, inače, na svaku eventualnu kritiku ljutiti i „krenuti u napad“ svojim statističkim podacima. No, poznato je da statistika često služi onome ko je kreira. Pa i policija stalno predočava podatke po kojima ispada da je sigurnosna situacija u Hrvatskoj gotovo idilična. Vlada je, pak, javnosti godinama davala svoje gospodarske podatke prema kojima su u našoj državi, praktično, „tekli med i mlijeko“, no građanima je jasno da sve to, u najmanju ruku, nije tako. Pa kad su kod nas turistička sezona za sezonom tako uspješne, postavlja se opravdano pitanje gdje onda završava silni novac zarađen od te privredne grane, kada svake godine imamo poprilične „proračunske rupe“ i manjak novčanih sredstava, te se država nemilice zadužuje.

Komične su situacije bile (za)bilježene ranijih godina kada su mediji turiste iz Češke, Slovačke i Mađarske „pretvarali“ u Nijemce, Austrijance i Talijane. Smiješno je i kada mi u naše turiste ubrajamo sve one koji uđu u Hrvatsku, pa makar im naša država bila tek tranzitna na putu prema Crnoj Gori, Grčkoj, Turskoj... Budimo do kraja ironični pa istaknimo kako se kod nas u turistički uspjeh ubraja i kolona vozila na auto-cesti, nastala zbog sudara ili tunelskog prometnog „slijepog crijeva“!

Turisti željni provoda žale se, inače, kako su hrvatska mjesta „mrtva“, odnosno kako su im u ponudi samo sunce, more i zrak. Manifestacije poput nedavnog ljetnog karnevala u Novom Vinodolskom služe za razbijanje monotonije, makar se radilo o  lošoj (i siromašnoj) kopiji onog „pravog“ karnevala. Novljanskim su središtem, tako, u defileu (koji je više sličio na neorganizirano komešanje) „marširale“ maškare od kojih su neke bile vidno pijane. Ovaj događaj, inače, u turističkoj ponudi Vinodolskog zauzima središnje mjesto. U posljednje je vrijeme dosta uloženo u „šminkanje“ toga grada, o kojemu je svojevremeno Davor Butković napisao da je „dosadno mjesto“ i zbog toga „zaradio“ packe novljanskih čelnika.

U Novom Vinodolskom se, istina, ljeti održava poneka priredba, no u ostalim mjestima te rivijere „vlada mrtvilo“. No, i mnoge druge naše turističke destinacije su, prema komentarima „avanturističkih“ gostiju, za „umrijet od dosade“. Kako se u segmentu zabave Hrvatska niti približno ne može „nositi“ s konkurentnim državama, ponudila je u turističkim prospektima „Mediteran kakav je nekada bio“, aludirajući na prirodne ljepote. Međutim, i to „pada u vodu“ obzirom da je i kod nas na sceni „betonizacija“ obale. Apartmanske zgrade „niču“ uz more, „prkoseći“ zakonu. Investitori očito (novčano) „podmazuju“ tamo gdje je potrebno, a iz Ministarstva graditeljstva i tako tek selektivno ruše problematične objekte.