Povrat duga hrvatskim umirovljenicima, betonizacija i apartmanizacija obale ... fraze koje rijetko koga doista diraju u srce, mislim jezično, rečeno-pročitano milijun puta. Sve to i još više rekla je u svojoj pjesmici "Moj kraj" Petra Gržinić, očito talentirana učenica 6. razreda opatijske osnovne škole. Ovoj dvanaestogodišnjakinji dojadile su, izgleda, kao i većini stanovnika onog kraja, mnoge stvari

Ovoj dvanaestogodišnjakinji dojadile su, izgleda, kao i većini stanovnika onog kraja vječna prekopavanja u i izvan sezone, beskrajna čekanja na semaforima u uličicama toliko uskim da se jedva dvije koze mimoiđu i konačno hvalospjevi o "biseru hrvatskog turizma". Statistika o broju noćenja i zvijezdama slavnih je jedno, svakodnevni život nešto sasvim drugo, a mi se, uz pohvale mladoj pjesnikinji i voditeljici Vjekoslavi Jurdani, nadamo da Petru s odrastanjem neće napustiti odlika koja, čini se, lokalnim poglavarima često izmakne - zdrav razum.

Pa evo ga, vox populi Liburnije (geografski kraj od Mošćeničke Drage do Preluka). Svi koji su imalo upoznati s prilikama ovog kraja i koji su danas pročitali ovo malo remek-djelo u prilogu Beseda Novog lista, od srca su se nasmijali i rekli "svaka joj čast, sve je pogodila". A što bi tek Drago Gervais (svi ga znamo napamet) rekao na ovo ...

Moj kraj

Va mojen kraje,
Susedi se svajuju,
Ki j kade storil zidić,
I na čigoven terene,
Sme kantat ki tić.
  
Nonice pridu na mašu,
Mesto da Zdravo Marijo kantaju,
One o mićeh penzijah ćakulaju.
  
I da štoriju ča lepše finin;
Pod Učkun kućice bele...
Ma Gervais oprosti mi;
  
Pod Učkun apartmani beli,
Kot sama Učka veli,
Črne šahte, po keh auti kantaju,
I jedan veli buldožer,
Pul kega se cesti kopaju.

Petra GRŽINIĆ, 6. razred, OŠ "Rikard Katalinić Jeretov", Opatija
Voditeljica: Vjekoslava JURDANA