Zahvaljujući poduzetniku F.M. (podaci poznati redakciji) koji u svom kafiću "Amadeus" na tržnici Savici organizira večeri poezije, zagrebačkoj publici ovog četvrtka ukazao se vjerojatno najbolji interpretator poezije u nas-Goran Matović. Ovaj zagrebački Mostarac bio je nešto popularniji u vrijeme kada magazine estradno-kulturnog miljea nisu ukrašavali razne Kedže, Medže i Daidže, nego Štulić, Dedić i Šerbedžija

Matović se vrlo brzo etablirao kao vrstan interpretator pa je tako proputovao cijelu bivšu državu s repertoarom na kojem su naši veliki pjesnici zauzimali slijedeća mjesta na Matovićevoj tablici:

1.Tin Ujević
2-3.Josip Sever i Miroslav Krleža
4. Dedić
5. Borges
6-8. Blok, Majakovski i Jesenjin

Nekako otprilike tim redoslijedom Matović je jučer, u četvrtak, spustio publiku u "Amadeusu" u raskošne katakombe poezije, nadahnutim i srčanim prepjevima. Povezujući interpretacije s iznimno humorističnim prikazima iz života pjesnika, s kojima je imao čast prijateljevati i surađivati. U prijelazu s Ujevićevih na Krležine stihove ispričao je slijedeću anegdotu, koju vam prenosimo. Kaže Krleža Ujeviću…

-         Kako ste Ujeviću mogli napisati u jednoj pjesmi "miris lipa ispred sveučilišne palače".
-         ?
-         Prolazio sam neki dan ispred sveučilišne palače, tamo su samo platane i hrastovi, nema nikakve lipe!
-         Krleža, nemojte me zajebavati! – odvrati Ujević.

Inače, Večer poezije u "Amadeusu" vodila je Senka Rupić (gospođa/ica s fotografije). Primijetili smo da je Ujević očiti favorit Matovića, no vašem izvještaču čini se ipak da za Severa "izvlači i zadnje atome snage". Usuđujem se reći da su Sever "na papiru" i "na Matoviću" dvije različite stvari. Evo kako na papiru (odnosno u ovom slučaju na zaslonu vašeg računala) zvuči "Bitka", a kako ona zvuči kod Matovića počujte kada uhvatite priliku:
 
Tu ne puši se hašiš
Krv se puši
I već si drugi
Kad se mača mašiš
 
A kad u rami drame
Bez glave gledamo sablju
Gdje nam se penje
Na rame
 
Naše umorne oči
Ruše se na po čina
Korake izuvamo
Idemo na počinak.
 
Nekada se Matovića moglo puno češće čuti po raznim zagrebačkim špelunkama u kojima bi pjesnička gerila nastupala u formi poznatih i neobaveznih jutara i večeri poezije, ali u zadnje vrijeme, koliko se čulo, posvetio se uglavnom  turnejama sa Pericom Martinović, izvodeći neku monodramu o Picassu. S njime je nekako i kvalitetna "poezija naglas" napustila scenu ovog grada. Sve dok se nije našao neki pametnjaković iz "Amadeusa" da joj vrati stari sjaj i nekim ljudima priušti plač.

Očekivano, Goran Matović do sada nije snimio nikakav nosač svojih nastupa, jedino ga se može vidjeti u dokumentarcima o Arsenu Dediću i Tinu Ujeviću. Zato je nastupao live, dok je bilo mogućnosti. U ovo vrijeme olimpizma, možda nekoga tek zagolica podatak da je skupio više od 300 javnih nastupa (slovima - tri stotine). Uglavnom, u "Amadeusu" je poručio "doviđenja", što znači da će biti još "megdana".