Krvav Bog - krvava vremena

Ivan Kegelj

22. travnja 2003.

Krvav Bog - krvava vremena

Eto, mi proslavili Uskrs (sretan vam Uskrs), a druge kulture slavile svoje svece i običaje. Irački Šiiti, recimo, hodočastili su u Karbalu obilježavajući godišnjicu smrti svog najpoštovanijeg sveca-titulom i imenom-Imam Hussein Shrine. Lupež jest dobro odgojen, tolerantnog duha i sve najbolje što možete zamisliti, ali da bi sudjelovao u šiitskom maršu-ne dolazi u obzir. Zašto? Pa oni se sijeku
Poznat mi je takav način štovanja svetaca. Nešto slično mogli smo vidjeti prije tri dana na Filipinima, gdje su se bičevali i kažnjavali kršćanski fundamentalisti. Počinjem tekst, a nisam napisao o čemu se radi. Glup sam.
Daklem, u spomenutom maršu Šiiti sebi sabljama otvaraju glave, prigodno krvare itd. Nije riječ o pet, šest ljudi. Riječ je o nekoliko stotina Šiita. Dobro, poštujem. Ali kakav je to način približavanja Bogu. Pa hebao ga miš, zar On nije čovjeka stvorio sebi na sliku i priliku. Hoda li Bog, dragi moji Filipinci, krvavih leđa po kraljevstvu svojem? On kaže - ne učini drugom ono što sebi ne bi poželio - a oni se sijeku. Još jednom kažem - poštujem religiju, ali šta mogu očekivati od kršćanskog fundamentalista na Filipinima? Isto što i od Šiita. Krvav Bog - krvava vremena.