Kad Branimir i Anto obnavljaju pravoslavnu crkvu

Ivan Kegelj

7. rujna 2005.

Kad Branimir i Anto obnavljaju pravoslavnu crkvu

Kako je to dirljivo: predsjednik HSP-a Anto Đapić i notorni Branimir Glavaš posjetili su danas Srpsku pravoslavnu crkvenu općinu Osijek. Osječkom parohu Petroviću uručili su pomoć od ciglih 47.000 kunića za obnovu crkve. Bogomolju obnavlja zanimljiv dvojac: jedan je do jučer pozdravljao po ustaški ('mjerio visinu kukuruza'), a što se drugog tiče - Državno odvjetništvo upravo ispituje njegovu ulogu u ubijanju osječkih civila

Vidi što su se fino uljudili Branimir Glavaš i Anto Đapić! Koji pošten Hrvat i domoljub ih ne bi poželio za zetove? U ravnoj Slavoniji sve pršti od suživota pod ravnanjem nacionalističke Glavaševe i Đapićeve klike. Blago osječkim Srbima. Oni koji nisu ubijeni i bačeni u Dravu "jučer", sutra će moći moliti Boga u obnovljenoj pravoslavnoj crkvi. Moći će ga moliti za što god žele, a ponajprije za to da ne budu ubijeni i bačeni u Dravu. Podsjetimo, dragi naši, kako su srpski civili do jučer u pitomoj Slavoniji pili kiselinu iz akumulatora, u vojarni gdje je bog, a češće batina bio Brane Glava Glavaš alias "Slavonski satrap".

Podsjetimo i na slavne Đapićeve dane, kad se uzduž i poprijeko Lijepe naše crnokošuljašilo u njegovoj režiji; kad je slobodarski HSP pozdravljao Hrvate tradicionalnim "Za dom spremni" pozdravom; kad je ustaški doglavnik Mile Budak bio jedan od najvećih hrvatskih pisaca i sinova uopće.

Vidi kako su se samo lijepo uljudili! Posjetili pravoslavnog popa i donijeli parice za iskupljenje grijeha. Doduše, ne svoje parice, ali i ovo je nešto. Samo im je Merčep falio, da i on doprinese ovoj lijepoj gesti koja vabi suživot i pokazuje da za osječke Srbe više nisu samo vrbe.
- Ovom posjetom nova gradska vlast dokazuje da je otvorena prema svim nacionalnim manjinama i vjerskim zajednicama, s kojima želi ostvariti dobru suradnju i pružiti im pomoć u očuvanju identiteta, rekao je Đapić, svojedobno zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga (HOS). To su, sjećate li se još, bile one čike u crnim uniformama.

Branimir Glavaš, pak, u Osijeku je bio zapovjednik BOB-a, Branimirove osječke bojne. Nema tog civila srpske nacionalnosti koji bi u ono vrijeme poželio da mu "bobovci" pokucaju na vrata. Oni kojima su bobovci ipak kucali, obično u gluho doba noći, dugo će pamtiti te ugodne susrete. Ukoliko su jošte živi.

Ali lijepo smo se, evo, uljudili. Međutim, sa 47 tisuća kunića, posebno na Branimirovu žalost, savjest se ne može umiriti, niti se mogu pod tepih turiti odigrane ratne role.