Ima nešto zgodno, što sam primijetila, a tiče se moje čitateljske publike (u onom dijelu kada je poezija u pitanju). Publika je mahom iz Slavonije (bar što se Hrvatske tiče). Naime, kada sam se tek počela sramežljivo pojavljivati i ne sluteći što me još sve očekuje, Slavonci su bili "moj vjetar u leđa". I sve bi bilo OK, dok me ne bi pitali odakle sam. Onda bi nastao bum, a gle sada Glavaševe uvjerljive pobjede

Riječi "s Kvarnera" odjeknule bi poput šamara! I onda bih obično dobila nazad nešto ovakvo: "Vi autonomaši, separatisti, vi bi se odvojili!!!!"

Hehehehe, a gle ti njih sada!!! Uvjerljiva pobjeda B. Glavaša s njegovim programom koji nudi "konačno rješenje za spas Slavonije i Baranje"! Svaka čast! No, eto, došla cica na kolica, a ja sve mozgam nekako na svojoj Bodulskoj škrtoj grudi, pa si mislim: a kako bi bilo ...?!?

Slavonci neka hrane, nas Bodule i Primorce. A mi ćemo njima pružati "morske radosti" i omogućiti da im djeca ne pobolijevaju od recimo rahitisa i raznih oboljenja dišnih organa. Čovječe koji bi to bio tandem. I što će nama Carla!? Što će nam Europa? Svi bi radili. Jedni na poljima i proizvodnji hrane, drugi na moru i u industriji. E sad ste zinuli, a? Pitate se kakvoj sad Božjoj industriji?

Vojnoj! Da, da vojnoj što se čudite!? I to za izvoz. Izvozili bismo otrovnu algu kojoj nikako da upamtim ime, i naravno komarce u vojne svrhe i bili bismo za vrlo kratko vrijeme respektabilna sila! Da, bit ću predsjednica, nema problema.