Svjedoci smo ponovnog izbacivanja Ćopićeve 'Ježeve kućice' iz školskih lektira. Takav čin je sramotan i ukratko - idiotski, i ne namjeravamo to šire obrazlagati, ali vam u nastavku donosimo obradu Ćopićevog remekdjela iz pera blogera Sisajeda. On je, kako bi zadovoljio kriterije velepoštovanog akademika Babića, u svoju verziju ubacio i kojekakve elemente, s vjerom da će ta inačica biti najpogodnija za našu djecu

Preporučam akademiku Babiću svoju verziju J. Kućice u kojoj se spominju i ustaški elementi te je s tog razloga ova verzija najpogodnija za našu djecu

Šumarev san

Slavni zidar

Po cesti,
Širom,
Bez pameti
Lud
Sisomir strašni
Vadi svoj
Ud
Pijan ko svinja
Alkoholna koma
Teško se trudi
Da dođe doma.
Gradnjom se bavi
Često ga vide
Sa žlicom i ciglom
Na juriš ide.
I Mato,
I Ignac
Pa čak i Bara
Poznaju sisketa
Slavnog zidara.
Slavek ga štuje
Naci mu se sklanja
Gazda mu je dužan
Svaki dan ga ganja
Pred njim
Je cesta
Po njoj on šara
U tamnoj noći
Diže se para.

Gazdino pismo

Slijedećeg dana
Vidjeli nismo
Sismir je kažu
Dobio pismo.
Zgužvani papir
Pričala Jana
Stiglo u torbi
Štefa Marijana.
Poruka jasna
Crno na bijelo
"za druga
sisu
adresa: Novo selo"
U pismu piše:
"Sismire,
brate,
viđam te često
i mislim na te.
Evo ti pišem
Iz birtije naše
Popio sam piva
Četiri flaše.
Dođi po pare
U moju kuću
Požuri samo
Svinje već jauču.
S kuvertom punom
I čašom gemišta
Požuri trkom
Čeka te i Pišta.
Pozdrave šalje
I moja Roza
Željno te čeka
Tvoj gazda Joza"
Sisa se veseli:
Po pare, veli,
Tu šale nema
Balticu oštri
U ceker je sprema.
Ako je gazdi
Do glupe šale
Sutra da preživi
Šanse su male.
Kada je Sisa
Do gazde stigo
U drugarski pozdrav
Ruku je digo:

Kod gazdine kuće

"Dobar dan gazda
Dužniče stari
Stigo sam odmah
Riječ je o pari.
Kao što znamo
Situacija je čista
Dužan si meni
Eura trista.
Vrati mi odmah
Tu silnu lovu
Inače će glava
Završit ti na krovu.
I još ti ovo
Na kraju velim
Kamate duple
Na ruke
Želim."
Otpoče razgovor
Neugodan uhu
Ovdje se radi
O zidarskom kruhu
I gazda i Pišta
Lukavci teški
U glas zapjevaše
"riječ je o greški!
Nisam ti dužan
Eura trista
Svjedok je glavni
Pišta traktorista.
Ni kamate duple
Nemam za te
Dogovor je bio
Glavnica na rate.
Evo ti plaćam
Obrok prvi
Eura deset
Tako ti krvi»
Sisa se jezi
Frkće i mršti
S čela mu vrela
Znojna kap pršti:
"dogovor je bio
tako ti boga
eura tristo
daj mi ih stoga"
Gazda se smije
Sisi u brk
"nećeš prvu ratu,
onda kući trk.
I sad odlučih
A i Pišta me tenta
Nećeš dobiti
Ni jednog centa

Motorka

Sisa se krsti
Sjekiru grabi
Šakom mu prijeti
Na boj ga vabi:
"nedaš mi eure
mrcino luda
sjekirom ću ovom
odrezat ti muda,
a benavom Pišti
što laže u oči
odrezat ću uši
nek sjaje u noći"
i balticom zavitla
u njihovom smjeru
praveći vrtlog
sličan propeleru.
I u tom trenu
Ubojita časa
Izleti sjekira
I ubije pasa.
Bobija čupavog
Majka li mu jadna
Na mjestu usmrti
Baltica hladna.
"eto ti kazna
škrtico stara
što nisi vratio
meni mojih para.
Bobi je pseto
Što povazdan sjedi
Al tristo eura
Zaista vrijedi.
I zato sad odoh
Na počinak leći
A ti si dobio
Psića u vreći"
Užasnut Joza
Na koljena kleknu
I luđačkim tonom
Na Sismira dreknu:
"tako mi svega,
svih svinja i krava
štilovku palim,
ode ti glava"
i pohita bijesno
u šupu kraj kuće
dok srce mu glasno
osvetnički tuče.
Motorku grabi
Gorivo trusi
Svjećicu mijenja
I lanac brusi…

Nastavak ovaj
Pred vama slijedi
Čitati dalje
Zaista vrijedi.
Motorku gazda
Upalio nije
Dok Sisa je strašni
Pobjego još prije.
Za njim je Pišta
Skočio ko srna
Al ovaj je nestao
Jer noć je crna.

Privredna banka

Ulazi Sisa
U kućicu svoju
Sve su mu koske
Ipak na broju.
No nešto ga svrbi
U predjelu šije
Eura tristo
Dobio nije.
A lova mu treba
Za posljednju ratu
Jer Privredna banka
Sjedi na vratu.
Uzet će mu traktor
I drljače stare
Stavit će na bubanj
Za ništavne pare.
I onda će morat
Od muke preteške
U gorice hodat
Dva sata pješke.
Ni orati neće
Ono malo njive
Izlaza nema
Iz zbilje mu sive.
Teška je sudba
Radnika seljaka
Ne vidi se svijetlo
Od dužničkog mraka.
Država silna
Priječi mu put
Da sretan ubere
Grumenak žut.
To nije zlato
Nit bogata lova
Već radosti malo
Podno starog krova.
I trpit će dalje
Siromasi gladni
Bogatih je malo
Ostali su jadni.

Vrana

Zaspao je čvrsto
Od čemerna dana
Kroz san mu dubok
Doletjela vrana.
"nema ti druge
jebo ga patak
Pintarića Vinka
Postani jatak.
Bježi u šumu
Prije rane zore
Preskoči potok
Te četiri gore.
I lovačku pušku
Skrati na pola
Jer možda te sretne
Policijska patrola.
Kad dođeš do štaglja
Pored stara puta
Pokucaj na vrata
Dva pa tri puta.
Izgledaj opako
I pravi se lud
Jer tamo te čeka
Robin strašni Hood,
Ubojica silni
Bez imalo muke
Puca na živo
I lomi im ruke.
Nek ti je sa srećom
Bivši zidaru
Od sutra ćeš otimati
Svakom njegvu paru."
Prene se Sisa
Iz duboke more
I ugleda vranu
Kako leti gore.
Uzima flašu
Ohrabren i ljut
Sutra će poći
Na odmetnički put.

Jutro

Sunce je već sjalo
Kroz oblake šture
Dok Sismira kljuckaše
Bezobzirne pure.
Negdje oko osam
Pijan na pod pade
Na četiri zarez jedan
Alkohol mu stade.
Od toksične mase
Šljivovice silne
Facijalne slike
Vrlo su debilne.
Zaboravi Vinka
I odmetnički plan
Amnezijom čvrstom
Započne svoj dan.
Negdje oko podna
Sjetio se Joze
Pište, cucka Bobija
I gazdine Roze.
Al sumnja se teška
nadvila nad misli
A dvojbeni crvići
Čvrsto su ga stisli.
I odjednom shvati
Cijelu zbrku ovu
I zašto je sanjao
Vranu, a ne sovu.
Delirium tremens
Mozak njegov veli
A cijela svita dužna
Miševi su bijeli.
I shvati još jedno
Da on nije Sisa
Već šumar Đuro
S otoka Visa.

Izvor: http://sisa.blog.hr