U nedostatku drugih aktivnosti kojima bi popunili pretjerane količine slobodnog vremena, neki se bave otmičarenjem. A neki drugi u isti posao ulaze iz sasvim drugih razloga. Naime, oni su paklenski žedni, i oni žele jedan hladni "Kilkenny"

Prošli tjedan može se okarakterizirati kao tjedan čudnih otmica. Najprije je u Južnoj Africi tip nazvao policiju, kazavši da u stanu drži troje talaca. Prvo je došla redovna policija, koja je osigurala područje. Zatim su Južnoafrikanci poslali i kriminalističku policiju. Njima je otmičar rekao svoj zahtjev:
- Želim bocu hladne pive.
Policija je zabrinuto (misleći, normalno, da imaju posla s teškim bolesnikom, štracom) poslala i specijalnu interventnu postrojbu, koja je spremno čekala da upadne i napravi reda. Za kraj je iz Johanesburga došla i policijska jedinica specijalizirana za pregovore s otmičarima. Psihići i to.

E, sad. Kad se cijeli taj vašar okupio, počelo je razmišljanje što napraviti. Svaka je jedinica imala svoje ideje. A otmičar je ostao pri svome traženju. Hladna piva i amen. I onda, pošto je vrijeme isticalo, odluka je pala da se specijalci puste s lanca i obave što se obaviti mora. I oni upadoše. I nađoše samog otmičara. Koji je oteo veće količine kisika i dušika. I koji je bio jako žedan i željan dobre hladne pive.

A onda u petak u Waiblingenu, kod Študgarta u Đermaniji: naoružani tinejdžer oteo učiteljicu i četvero 12-godišnjih učenika. I onda zatražio milijunčinu eura i automobil za bijeg. Ne znam, doduše, gdje bi pobjegao, ali... Ali nakon petosatne drame sa elementima komedije, dosadilo mu je stajati u školi bez televizije i jeftinih hamburgera. Pušku je dao policiji i s njima otišao u policijsku postaju. Gdje isto nema televizije. Unatoč trudu, nije se moglo doznati što su mu starci kazali na otmicu.