Čak ni pravi kršćanski angažman velikog glazbenika Georgea Michaela, onaj, barem u ideji, koji zapravo sprovodi mali broj kršćana, novinarskom osoblju HRT-ova Dnevnika nije bio dovoljan da mu oproste “homoseksualizam”, drogu i alkohol za koji tvrde da su mu proželi život. HRT-ovom osoblju homoseksualizam, izgleda, spada u red političkih grešaka odnosno grijehova po novim standardima kontrarevolucije koju smjerno sprovodi, poput: socijalizma, komunizma, humanizma, pacifizma. 

Valerio Baćak, sociolog, docent na Sveučilištu Rutgers u Sjedinjenim Američkim Državama objašnjava zbog čega je sporan termin “homoseksualizam”: “Glavni problem s tim terminom je što implicira da se radi o bolesti, pogotovo bolesti za koju je pojedinac sam u velikoj mjeri odgovoran, poput alkoholizma. Dodatne implikacije toga su da se radi o izlječivoj bolesti.” 

Problem je što to novoj uredničkoj politici nije problem, dapače, ona očito vrlo pounutreno i sukladno neinformirano ispisuje svoje tekstove, za svoje nadređene i za svog Nadređenog čije su upute i odnos prema homoseksualcima, bojim se, vrlo krivo shvatili. Tom nesvjesnom novinarskom biću ništa nije sporno u konceptu toga da je homoseksualnost izlječiva, da ju taj (nezahvalni) pojedinac sam bira, kao i da homoseksualnost sa zbirom svojih drugih negativnih fenomena koji je nužno prate – tvori čarobni “homoseksualizam” koji te, eto, ako ga “izabereš”, kao što biraš bilo koji drugi lifestyle, na kraju ubije u pedeset i trećoj godini. Uz drogu, uz alkohol, uz nezaštićeni seks. 

HRT-ovom osoblju homoseksualizam, izgleda, spada u red političkih grešaka odnosno grijehova po novim standardima kontrarevolucije koju smjerno sprovodi (FOTO: Lupiga.Com)

George Michael za svog je života pomagao u 28 humanitarnih zaklada koje se bave raznim društvenim problemima. Protiv gladi u Etiopiji, za zlostavljanu djecu, za oboljele od AIDS-a, davao je novac ljudima da se školuju, istupao protiv politike bivše premijerke Ujedinjenog kraljevstva, Margaret Thatcher, kritizirao suradnju američkog predsjednika Georgea Busha i britanskog premijera Tonyja Blaira u ratu protiv Iraka. Usput rečeno, prodao je preko 100 milijuna albuma, dobio gotovo sve glazbene nagrade koje se mogu dobiti. Takvo što je moglo dominirati prilogom Hrvatske radiotelevizije. Ipak, nije. 

Bit ću zločest, ali da je dao našoj Katoličkoj crkvi koji bianco ček, možda bi prilog drugačije bio intoniran ili pak, da je, primjerice, priznao neovisnu Hrvatsku, kao prvi među javno deklariranim homoseksualnim osobama. Tko zna? Nisam siguran, dakako. 

Valjalo bi, ako vam se da, provjeriti listu suradnika novopročišćenog HRT-a, njihove romansirane biografije o vjeri i pripadanju raznim crkvenim i paracrkvenim organizacijama te reminiscencije na užasno doba socijalizma kada su imali besplatno školstvo i zdravstvo kojima je, usput budi rečeno, sasvim jasno što znači “homoseksualizam”. 

Vratimo se na Georgea Michaela koji obzirom da Hrvatskoj pomogao nije, i da s Hrvatskom veze nema, (ne)svjesna odluka novinarskog bića bila je da napravi ekskluzivni dušobrižnički prilog kojeg se ne bi posramila ni kakva u definiciji i praksi tabloidna televizija. Dušebrižnički prilog je, jasno, inherentno lažan, neinformiran i licemjeran, ali što onda? Nitko otkaz tamo dobio nije otkad je samostalne Hrvatske, osim pokojeg Srbina i nekoliko slobodnjaka. Doista zanemariva brojka, ako ćemo iskreno.

Uzalud ti i više od 100 milijuna prodanih albuma - ipak si samo pederčina (FOTO: Wikipedia/Evan-Amos)

Ipak na koncu je danas „kažnjena“ autorica spomenutog priloga Sanja Šegedin Miriovsky, kojoj dakako ne zamjeram homofobiju, ili loš odnos prema prijevodu, možda i s nekog radikalno desnog portala. Duboko je problematično to što uz sve ekscese koje nam javna televizijska kuća producira, a mi je revno za to dotiramo, financiramo i spomenutu fobiju kao legitiman politički, javni stav, jer Dnevnik je emitiran u podne. 

U gostovanju kod Oprah, George Michael je svojevremeno na voditeljičino pitanje o tome strahuje hoće li ga publika u Sjedinjenim Državama prihvatiti kao “gay umjetnika”, vrlo jasno odgovorio: ”Moram biti potpuno iskren, ja ni ne želim da moje albume kupuju ljudi koji su homofobi. Ne treba mi potvrda ljudi koji me zapravo ne prihvaćaju.” 

A mi se moramo zapitati, do kad naš javni servis sebi smije dopuštati indolentne, politički nezrele apsurde, greške i greškice koje će onda naknadno kozmetički „kažnjavati“ dok bi usput trebao i zakonski jeste obavezan biti de facto odgovorniji od bilo kojeg drugog medija u državi.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikipedia/YvesLorson

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".