GRABAR KITAROVIĆ VS. LIJEČNICI: Sudar antikorupcijskih titana
Mandat predsjednice na odlasku Kolinde Grabar Kitarović obilježilo je druženje s nogometnim kriminalcima, ratnim zločincima, osumnjičenicima za korupciju i osuđenim dilerima kokaina, nekoliko prijava Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, a od sitnica elementarna politološka nepismenost i sistemsko prekrajanje hrvatske prošlosti i sadašnjosti.
To što je izgubila izbore unatoč snazi stranačke mašinerije HDZ-a, velikim se dijelom pripisuje tome što je u najlošijoj političkoj fazi zagrebačkog capo režima napravila samoubilačku gestu - izjavila da bi Milanu Bandiću u zatvor nosila kolače. Kolika je pustoš u njezinoj glavi na mjestu centra za shvaćanje političke korupcije, govori i to da se u finišu kampanje potužila da u sigurnosnim službama vlada korupcija, a pohvalila time da je njezin muž odbio status branitelja, iako mu je „nuđen“.
Odlazeći s Pantovčaka skršena ispadima autodestrukcije, Kolinda Grabar Kitarović nije izdržala da si još jednom ne naudi i na vrat navuče još jednog neprijatelja. Izjavila je kako u hrvatskom zdravstvu svi očekuju da pacijenti donesu cvijeće, čokolade ili slične stvari i da ona nikada nije htjela sudjelovati u takvom vidu korupcije. Naravno, odmah su reagirale obje komore, sestrinska i liječnička, ocijenivši da je predsjednica na odlasku izjavila nešto potpuno „neprihvatljivo i uvredljivo“, što može narušiti povjerenje pacijenata u liječnike i stvoriti neutemeljene predrasude.
„Hrvatska liječnička komora (HLK), kao krovna organizacija liječnika, uvijek se beskompromisno zauzima za odgovorno, profesionalno i etično obavljanje liječničke profesije“, stoji u njihovoj reakciji na izjavu Grabar Kitarović, kao da cvijeće i čokolada imaju ikakve veze s tom pričom.
Za uvod: kultura darivanja liječnika i medicinskih sestara „iz zahvalnosti“, po nijednom hrvatskom propisu ne spada u korupciju. U Kaznenom zakonu (KZ), doduše, u mito spadaju i darovi neovisno o njihovoj vrijednosti, ali je za kvalifikaciju kaznenog djela potrebno da je darivanje i primanje dara uvjetovano obavljanjem ili neobavljanjem neke službene radnje, unutar ili izvan granice nečije ovlasti. Zadnjim izmjenama Kodeksa medicinske etike i deontologije u članak u stavak 3. članka 2. koji je ranije glasio „Osim redovite nagrade za liječnički rad, u obliku plaće ili honorara i zadovoljstva da je pomogao pacijentu, drugo stjecanje materijalne ili bilo koje druge koristi iz njegova liječničkog rada protivno je ovom Kodeksu“, 2015. godine dodano je „zabranjeno je uvjetovanje zdravstvene usluge darom“. Ovdje se ne radi o izravnoj afirmaciji kulture darivanja, ali ni o jasnoj regulaciji takvih običaja. Jasno je samo da je darivanje zabranjeno ako je iznuđeno, jednako kao i u KZ-u.
Svi koji posjećuju liječničke ordinacije mogu biti kvalificirani promatrači brojnih artefakta zahvalnosti prema zdravstvenim radnicima (FOTO: Lupiga.Com)
Pokloni su dio prastare tradicije u odnosu između pacijenata i liječnika, u nešto manjem obimu i medicinskih sestara. U socijalizmu je svaka liječnička obitelj imala barem jedan regal prepun viskija, što je tada bio pojam zapadnjačkog luksuza. Danas se s količinom, vrstom i cjenovnim razredima poklona najbolje upoznati iskustveno, budući da ne postoji volja struke ni politike da se istraživački bavi ovom notornom i raširenom praksom. Svi koji posjećuju liječničke ordinacije, osobito u vrijeme tzv. blagdana darivanja, mogu biti kvalificirani promatrači brojnih artefakta zahvalnosti prema zdravstvenim radnicima.
Ozbiljniji se tragovi nalaze u brojnim stranim istraživanjima o raširenosti neformalnih plaćanja u zdravstvu u tzv. tranzicijskim zemljama (u što se ubrajaju i darovi) i opterećenjima koje to donosi siromašnijim kućanstvima, a nešto malo i u radovima istraživača nastavnog zavoda „Andrija Štampar“ i Ekonomskog instituta u Zagrebu. Iako je dokazano da darovi liječnicima i sestrama imaju snažan učinak na nejednakost u dostupnosti zdravstvene zaštite, ta je praksa često prihvaćena, raširena do mjere da se smatra pravilom pristojnog ponašanja i nije, kao što smo vidjeli, kriminalizirana.
Zašto su onda komore podivljale na izjavu Kolinde Grabar Kitarović?
Mali se dio, koji možemo razumjeti, možda može pripisati tome da je Grabar Kitarović ranije afirmirala ozbiljne kriminalce, a trivijalnom optužbom napala profesiju u kojoj ima časnih ljudi. Problem je u tome što to nitko nije artikulirao i što od ranije znamo da su zdravstvena administracija i vezane institucije jako osjetljive na spomen korupcije, jer je to jedini način da se sačuvaju prava stečena korupcijom i obrani se od ozbiljnih dokaza da je ona u zdravstvu metastazirala, pa čak i da je ugrađena u sve takozvane reforme.
Ozbiljne administracije prepoznaju pritisak privatnog interesa na javni sektor kao strukturni problem modernih zdravstvenih sistema, pa borbu protiv korupcije smatraju integralnim dijelom javne politike zdravstva. Ne i u Hrvatskoj. Liječnička udruženja dopise u obranu časti kolega pišu i kad se kriminala u zdravstvu dohvate profesionalci s ozbiljnim argumentima, kad liječnik završi u zatvoru zbog primanja mita, kad policija istražuje slučajeve teških medicinskih pogreški povezanih s korupcijom, pa čak i kad je DORH kazneno gonio preko 300 obiteljskih doktora u najvećem skupnom antikorupcijskom kaznenom postupku protiv liječnika u svijetu. Nakon pravomoćnih presuda zbog akcije „Hipokrat“ HLK-a je, uz velike trzavice na vrhu, iznimno čak i pokrenula neke (neučinkovite) akcije protiv pravomoćno osuđenih članova Komore, ali je protiv toga ustao KoHom, udruženje liječnika obiteljske medicine.
Neupućena osoba koja ih napada ćorcima, poput predsjednice države, za njih je laka meta koju su jedva dočekali da ponove da je hrvatsko zdravstvo skup svetaca. Uzevši u obzir da su komore institucije s ogromnim javnim ovlastima, a da HLK ima i presudan utjecaj na politiku zdravstva, ovaj sukob stoga treba gledati kao jedan od brojnih simptoma halucinatornog odnosa prema korupciji u centrima političke moći.
Dok prvi (Pantovčak) šalje tragikomičnu poruku da je korupcija sve ono što je ispod politički i pravno kažnjivog, drugi (komore) govore da u Hrvatskoj nema čak ni toga i kako smo toliko sterilni, smjerni i profesionalni, da ni sitan znak ulizivanja javnom sektoru od strane njegovih korisnika ne dolazi u obzir.
Kako smo unatoč tome toliko propali, to valjda nadilazi domašaje njihove inteligencije.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA/Damir Senčar
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"
Budući doktori su kiropraktičari, fitnes instruktori i kirurzi na hitnom prijemu. Sve više ljudi počinje svaćat da je zdravlje (i fizičko i mentalno, jer su oba povezana) u pokretu